Home is where I stand, don't need anything else...

robert redford & mia farrow

devojčica sam. ne starija od 10 godina. u "ilustrovanoj politici" u nastavcima izlazi scenario filma jack klaytona koji je napisao lično francis ford coppola. fotografije su magične, mia kao daisy romančična, melanholična, sva u tilu i svili, lepi šeširi, moda i zvuci jazz ere... a robert redford kao robert redford... lep i drag. devojčice to prepoznaju bolje nego odrasle žene. to, koliko je važno da je neko drag. ili je barem meni to bilo važno. uglavnom jedva sam čekala sledeći broj "ilustrovane". ustrpetala kao da sam ja lično daisy buchanan. imala sam sreću da sam uskoro nabavila (imam je i sada i gde god da idem ići će i ona sa mnom) prvi prevod fitzgeraldovog romana u jugoslaviji! 1956. godina. na naslovnoj strani piše "snaga ljubavi" i u zagradi "velki getsbi"... džepna knjiga (beograd-sarajevo-zagreb), prevod jovana vagenhalsa. kažu najbolji američki roman 20. veka, ako se te stvari uopšte mogu meriti...

već tada kada sam prvi put čitala taj coppolin scenario savršeno sam razumela getsbija. to koliko je njemu bilo važno da sam sebe stvori. onakvog sebe koji bi bio mogao da bude srećan. ni na tren nisam pomislila da je bio neko sa kompleksom niže vrednosti zbog startne pozicije u životu. sam je sebe izmaštao, stvorio, jer tako i treba da bude. još kada bismo mogli sami sebi i ime da damo. i toliko još toga što nam je dodeljeno bez da nas iko pita. a mi pratimo zelenu svetlost... kada je sunčan dan i odjednom zatvoriš čvrsto oči vidiš li i ti tu zelenu svetlost?

u "pokretnom prazniku" ernest hemingway u eseju o fitzgeraldu kaže:

- njegova darovitost bila je prirodna kao i šare koje je prah iscrtao na krilima leptira. u prvo vreme on je toga bio nesvestan kao i leptir, i nije ni primetio kada su šare pokvarene i zbrisane. docnije, postao je svestan svojih oštećenih krila i kako su ona bila načinjena te je naučio da misli, ali više nije mogao da leti jer je bio izgubiio ljubav za letenje i sećao se samo vremena kada mu za to nije bio potreban nikakav napor.

njih dvojica su se upoznali u parizu. izgubljena generacija gertrude stein...

fitzgerald je imao samo jedan primerak "velikog getsbija" i želeo je silno da ga heminngway pročita i da svoj sud.

"slušajuči ga kako govori o ovoj knjizi, bilo je nemoguće zamisliti u kojoj meri je to uspelo delo, sem što je u odnosu na njega pokazivao onu stidljivost koju pokazuju svi neuobraženi pisci kada napišu nešto vrlo dobro... ------ kada sam završio čitanje, znao sam jedno: bilo šta skot radio ili bilo kako se ponašao, moram imati na umu da je on bolestan čovek, da mu moram pomoći koliko god da je to u mojoj moći i da moram pokušati da postanem njegov prijatelj. on je imao mnogo vrlo mnogo dobrih prijatelja, više nego bilo koji moj poznanik. ali, ja sam se pridružio ovima, bez obzira da li ću mu biti, ili ne biti od neke pomoći. ako je mogao da napiše tako dobar roman kao što je "veliki getsbi", bio sam siguran da može napisati još i bolju knigu. još se nisam upoznao sa zeldom, tako da nisam ni znao kakve su se sve užasne kobi zaverile protivu njega. ali, ubrzo smo i to doznali." (hemingway)

puna poverenja u glumačke izbore leonarda di caprija čekam i ovu 3d verziju buza luhramanna (režirao "romeo+juliet", npr.)

defiant  - lou doillon

I used to stand strong and defiant to the wind,
Like a bird of storm in any currents,
I'd spread my wings
I used to ride them furious waves singing:
To no country nor man will I ever be slave!

But now no blast, no breeze will billow my sail,

I used to say alone is how one travels best,
Home is where I stand, don't need
Anything else...
And I never knew
This ease could leave
I never thought I'd say,
Please show me the way...

Cause now no blast, no breeze will billow my sail
Cause now no moon, no stars will show the way

I used to stand strong and defiant to the wind,
Like a bird of storm in any currents,
I'd spread my wings

But now no blast, no breeze will billow my sail
But now no moon, no stars will show me the way

f. scott & zelda fitzgerald

The Great Gatsby, 1926. režija Herbert Brenon – Nemi film, uloge Warner Baxter, Lois Wilson i William Powell. Poznati primer izgubljenog filma, ostao samo "trejler".

The Great Gatsby, 1949. režija Elliott Nugent – Uloge Alan Ladd, Betty Field, and Shelley Winters. Zbog problema sa kopirajtom, film sada ne može da se gleda.

The Great Gatsby, 1974. režija: Jack Clayton – Najpopularnija verzija sa Robertom Redfordom u naslovnoj ulozi i Miom Farou i Karen Blek po scenariju koji je napisao Francis Ford Coppola

The Great Gatsby, 2000 režija Robert Markowitz – Uloge Toby Stephens, Paul Rudd i Mira Sorvino.

G, 2002. režija Christopher Scott Cherot - modernizovana i adaptirana verzija, uloge Richard T. Jones, Blair Underwood, i Chenoa Maxwell.

The Great Gatsby, 2007. režija Lee Kang-hoon – korejska verzija, uloge Kang Kyeong-joon, Park Ye-jin i MC Mong.

Objavio sweet jane u 21. april 2013 14:40:32 | 0 komentara

identity

donata wenders

često se pitam kako je tanana duša kao kafkina izdržala birokratske hodnike i kancelarije... zvuke cipela koji odjekuju sterilnim, bezbojnim stepenicima i holovima... ja jedva izdržavam. a znam da u ovoj ludoj zemlji trebalo bi da budem naročito srećna i pokorna što imam stolicu za sedenje. i krivljenje kičme.

sa d. sam pričala (i) danas o tome. ona kaže da kreativnom stvoru ne može nikako da bude udobno u instituciji, pa ma kakva ona bila. i u pravu je. no šta  je kreativnom stvoru činiti?

nekako sam mislila da je barem borhes bio srećan i zadovoljan u svojoj biblioteci u buenos airesu. a kod džemsa vudala zapisane su ove borhesove čemerne misli:

"u biblioteci sam ostao oko devet godina. bilo je to devet godina neprekidnog nezadovoljstva.moje kolege sa posla zanimale su se samo za konjske trke, fudbalske utakmice i skaredne priče.--- ironijom sudbine, u to vreme sam važio za dosta poznatog pisca - svuda, izuzev u biblioteci. sećam se kako je jednom prilikom neki kolega otkrio u enciklopediji ime izvesnog horhea luisa borhesa - što ga je navelo da se začudi tolikoj koincidenciji što nam se poklapaju imena i datumi rođenja. tu i tamo kao gradski službenici dobili bismo poklon u vidu paketića matea da ga ponesemo kući. ponekad, dok bih uveče hodao desetak blokova do tramvaja, oči bi mi se ispunile suzama. ti sitni pokloni pretpostavljenih uvek bi samo još više isticali moj ropski i nezavidan položaj."

1946. izgubio je taj posao i postavljen za tržišnog inspektora na pijaci, za živinu i kuniće!

fotografije na ovom postu delo su ruku i lepote u oku donate wendersa, životne družbenice wima wendersa. oni su od onih ljudi koji žive suzukijev imperativ da čovek treba da bude umetnik življenja. sopstvenog življenja.

danas sam tek videla wendersov dokumentarni filmski esej iz 1989. godine o čudesnom japanskom modnom dizajneru yamamotu. kao i toliki wendersovi filmovi počinje monologom koji se spušta do stomaka i penje do srca i vožnjom automobilom niz puteve. i ulice.... ovog puta tokija.

film se zove: a notebook on cities and clothes.

možeš ga u celini pogledati online.

kako lepo zvuči ime: y o h j i   y a m a m o t o...

kako je lepo znati da su neki ljudi uspeli i znali da postanu umetnici življenja.

donata wenders

You live wherever you live,
you do whatever work you do,
you talk however you talk,
you eat whatever you eat,
you wear whatever clothes you wear,
you look at whatever images you see…

YOU’RE LIVING HOWEVER YOU CAN.
YOU ARE WHOEVER YOU ARE

“Identity” …
of a person,
of a thing,
of a place.

“Identity”.
The word itself gives me shivers.
It rings of calm, comfort, contentedness.
What is it, identity?
To know where you belong?
To know your self worth?
To know who you are?
How do you recognise identity?
We are creating an image of ourselves,
We are attempting to resemble this image…
Is that what we call identity?
The accord
between the image we have created of ourselves
and … ourselves?
Just who is that, “ourselves”?

We live in the cities.
The cities live in us …
time passes.
We move from one city to another,
from on country to another.
We change languages,
we change habits,
we change opinions,
we change clothes,
we change everything.
Everything changes, And fast.
Images above all…

change faster and faster and they have been multiplying at a hellish rate ever since the explosion that unleashed the electronic images. They are the images that are now replacing photography.

We have learned to trust the photographic image. Can we trust the electronic image? With painting everything was simple. The original was the original, and each copy was a copy – a forgery. With photography and then film that began to get complicated. The original was a negative. Without a print, it did not exist, just the opposite, each copy was the original. But now with the electronic, and soon the digital, there is no more negative and no more positive. The very notion of the original is obsolete. Everything is a copy. All distinctions have become arbitrary. No wonder the idea of identity finds itself in such a feeble state. Identity is out, out of fashion. Exactly. Then what is in vogue, if not fashion itself? By definition, fashion is always in. Identity and fashion, are the two contradictory?

(a notebook on cities and clothes, wim wenders)

The Heart is a Sleeping Beauty

The heart is the sleeping beauty
and love the only kiss it can't resist.
Even as eyes lay open wide,
there is a heart that sleeps inside,
and it's to there you must be hastening,
for all hearts dream,
they dream only of awakening.

Nicholas Klein

Objavio sweet jane u 2. april 2013 21:59:22 | 1 komentara

ono sve što znam o sebi to je stvarno tako malo...

eugenio recuenco

 malo je lakše kada postaneš svestan da probleme koje imaš, a ti živiš u uverenju da su tvoja eksluzivna imovina, imaju i drugi. dok u "strahu od pedesete" erice jong nisam pročitala opis njene vožnje po brežuljcima toskane, gore-dole i po jarkovima, bila sam ubedjena da sam najgori vozač na svetu ever. hvala eriki, značilo mi je do nebo.

"s mukom sam se uspentrala uz brežuljak, kola su se opet zaglavila, mi smo se izvukle, a pogled je privukla strma padina ispod nas po kojoj su bile lepo poređane masline, sledila sam se. budući da sam plašljiv  vozač čak i kad sve ide kako valja, spustila sam se niz brdo vozeći u rikverc, tresnula u blok od klinkera i udarcem primirila iznajmljena kola, a onda sam skliznula u jarak koji sam već dobro poznavala..." (erica u "strahu od 50.")

uh, moj tata je bio baš strog lik. mada svi koji su ga znali kažu da sam ja imala poseban status, da je sa mnom bio najblaži. ali, uvek očekivanja, visoka očekivanja, a nikada pohvale. kao što već pomenuh ranije, o pohvalama nije baš imao neko posebno pedagoško mišljenje. dok je, naravno, moja duša čeznula baš za time. još uvek se obračunavam sa njime, pokušavam da ga smekšam i sada kada nije više na ovom svetu. sve mislim posmatra me, čuje me, tamo sa nekog drugog mesta u beskraju univerzuma, u nekoj drugoj, a paralelnoj dimenziji, ili tek u mojoj glavi... i za to sam mislila da je moja ekskluziva, a nedavno pročitah u nekom intervjuu da je i drčna biljana srbljanović imala sličan odnos sa svojim ocem... i marina abramović sa majkom...

umorna sam ovih dana. kada sam umorna puno spavam. spavam noću, popodne, dok sam budna, stalno spavam. onda uđem u prostore insomnije i ne spavam noćima, danima, jedva stojim... pre neko veče dok sam išla na čas ruskog sretnem drugara koji je pomislio da sa mnom nešto nije baš dobro, da sam bolesna, iznenadio se kako umorno izgledam.

dok sam bila dete imala siguran mehanizam izmicanja očevoj neracionalnoj strogoći, sakrila bih se negde i ležala... dole na zemlji, na travi, na nekom ćebetu... i gledala u nebo. u nebo sa oblacima, one bele pufnaste sam najviše volela. ali volela sam i čisto plavo nebo, bez oblačka. kakvo god bilo, nebo sam obožavala. nekom detinjom intuicijom znala sam da se moj duh proteže daleko izvan granica ovog ropskog tela, da mu je telo samo zaklon i to ne bog-zna-kakav. evo, sklono je starenju, umaranju, bolestima... a moj duh... plovi kuda želi... (i znam da je telo čaša u kojoj stoji voda, pa mora biti i lepa, i čista, i funkcionalna,  hram duše, pa ga treba održavati, poštovati i voleti, jer inače ni duši nije dobro u zapuštenom telu...)

pre neki dan d. i ja smo filozofirale na temu slobode, čoveka i ropstva. i o tome da se, iako je paradoksalno, rob u ropstvu oseća jedino sigurno i zato ne pokušava da se oslobodi. onda sam razmišljala da li je bekstvo,, makar i slatko put za oslobađanje ili je oslobodilački pokret jedino časno rešenje...

znam samo da ne bih želela da ostatak života provedem zamišljajući šta sam sve mogla da uradim samo da sam oslobodila svoje biće...

eugenio recuenco

Objavio sweet jane u 23. mart 2013 11:28:26 | 4 komentara

holly, cat, insomnia i izgubljeni u prevodu

aaron joel santos

ceo dan red kiše, red sunca i tako u besvest. a trenutno i jedno i drugo. kratko. na minut-dva. kada sam izlazila sa posla pogledala sam u oblake. bili su bajni. imala sam crne naočari. skinuh ih da bolje osmotrim nebo i svu tu lepotu po njemu, ali bilo je manje lepo. da, bolje je nekada gledati kroz naočari u boji... makar u crnoj. ionako je pitanje stvarnost šta je. i sva ta zadivljujuća fantazija od dimenzija...

noćas sam bila u raljama insomnije. iako umorna kao pseto tek što sam uspela da zaspim probudili su me zvuci košave i kiše. da nije trebalo ujutro da se probudim za posao verovatno bih se prepustila slušanju. ionako je u gradu sve manje mogućnosti da čuješ prirodne zvuke. čak ni noću. jedino ovako kada neka vremenska nepogoda otera ljude sa ulice. (tada "...nekako joj se ljudskije pričinja grad...")

vrtela sam se po terasi, dnevnoj sobi, bilo je oko 3 ujutro, znala sam da je u to doba  b. gotovo sigurno online, pa sam joj poslala poruku... kada me je u neko doba podsetila da ja ujutro rano ustajem, a ona ne, otišla sam do kreveta. pre toga zavrtela sam kanale i na nekom od bezbrojnih išao je "lost in translation". na ekranu je bila scena kada scarlett johansson šalje  bill murrayu sake u baru hotela u kom su oboje odseli, noć je, uskoro će svi gosti zaspati osim njih dvoje...  nasmejah se, znam da je to jedan od omiljenih filmova moje  prijateljice b.

pomislih, više bih volela bih da sam pokisla mačka kojoj je audrey hepburn dala ime "cat" nego pokisla audrey  na ulicama nyc u "doručku kod tifanija" u potrazi za cat. a više sam nalikovala holly golightly nego cat...

catherine deneuve

audrey kao holly u "doručku kod tifanija"

Objavio sweet jane u 19. mart 2013 22:11:51 | 0 komentara

Paradise Is exactly like Where you are right now Only much much Better.

bila sam masovni ubica. tolike nedelje, pogotovu nedeljna popodnevna, sam poubijala. ne hladnokrvno, nego tresući se. sa jedne strane svesna  zločina, a sa druge strane blue monday koji se preteći približava... zapravo, glavni problem je bio taj ponedeljak. ponedeljkom sve radi. čak i ako nisi u tzv. radnom odnosu imaš nekakve obaveze vezane za fucking institucije... uglavnom, počinje život. a onda sam odlučila ili prepoznala (whatever) da život je ovde (i) u ovom slobodnom danu. i bez mrvice krivice protezaću se kroz svaku nedelju kako mi drago. kad god je to moguće. a i kada nije napraviću da bude moguće. o-le!

tako sam se jutros mirne savesti razvlačila od jednog do drugog kreveta (u  istom stanu, da ne bude zabune), dopustila sebi da ne radim jogu onoliko koliko bi vrv. bilo potrebno, slušala i slušala melody gardot, lou doillon...  onda na nekom tv kanalu ugledala concha buiku, a sinoć je gledala u almodavarovom filmu "koža u kojoj dišem"! silno me je obradovalo što je taaakav posvećenik muzici, a tako opuštena i topla. i nasmejana.neverovatna osoba.

samo sam odmahnula poslu koji sam donela u petak iz kancelarije sa sobom.  sutra ću mu se posvetiti. svašta sam još korisno i beskorisno radila. moja nedelja nije više usedelica, čekalica ponedeljka.

sinoć me je taako obradovala vest da je jean-luc godard (83 godine!)snimio još jedan film i to u 3d! a ime... "goodbye to language".

sviđa mi se ime filma. ponavljam ga kao veselu mantru. GOODBYe to Language! goodbye to language...

kao empty words, john cage...

"language is a virus from outer space" -- william s. burroughs

kao istoimeni song laurie anderson...

govor kao izvor (produkt?) nerazumevanja.

a misli tek...

ćutati bez virusnih misli...

alex stoddard

alex stoddard

language is a virus

Paradise
Is exactly like
Where you are right now
Only much much
Better.

I saw this guy on the train
And he seemed to gave gotten stuck
In one of those abstract trances.
And he was going: "Ugh...Ugh...Ugh..."

And Fred said:
"I think he's in some kind of pain.
I think it's a pain cry."
And I said: "Pain cry?
Then language is a virus."

Language! It's a virus!
Language! It's a virus!

Well I was talking to a friend
And I was saying:
I wanted you.
And I was looking for you.
But I couldn't find you. I couldn't find you.
And he said: Hey!
Are you talking to me?
Or are you just practicing
For one of those performances of yours?
Huh?

Language! It's a virus!
Language! It's a virus!

He said: I had to write that letter to your mother.
And I had to tell the judge that it was you.
And I had to sell the car and go to Florida.
Because that's just my way of saying (It's a charm.)
That I love you. And I (It's a job.)
Had to call you at the crack of dawn (Why?)
And list the times that I've been wrong.
Cause that's just my way of saying
That I'm sorry. (It's a job.)

Language! It's a virus!
Language! It's a virus!

Paradise
Is exactly like
Where you are right now
Only much much (It's a shipwreck,)
Better. (It's a job.)

You know? I don't believe there's such
a thing as TV. I mean -
They just keep showing you
The same pictures over and over.
And when they talk they just make sounds
That more or less synch up
With their lips.
That's what I think!

Language! It's a virus!
Language! It's a virus!
Language! It's a virus!

Well I dreamed there was an island
That rose up from the sea.
And everybody on the island
Was somebody from TV.
And there was a beautiful view
But nobody could see.
Cause everybody on the island
Was saying: Look at me! Look at me!
Look at me! Look at me!

Because they all lived on an island
That rose up from the sea.
And everybody on the island
Was somebody from TV.
And there was a beautiful view
But nobody could see.
Cause everybody on the island
Was saying: Look at me! Look at me! Look at me!
Look at me! Look at me! Why?

Paradise is exactly like
Where you are right now
Only much much better.

- laurie anderson

Objavio sweet jane u 17. mart 2013 19:27:55 | 0 komentara

o tronutosti i izgledu

Steve McQueen and his wife, Neile Adams, 1963.

izgled može da prevari. na ovim fotografijama, na prvi pogled, neile adams i steve mcqueen deluju kao par kojem je baš dobro. oko ovog posmatrača tako vidi. mada, vidi da je tu i alkohol. alkohol da ih opusti, oraspoloži, zaboravi? otkud ja znam. ali, pročitah da je bio mizogen, da je teret negativnih emocija i sećanja vezanih za majku prenosio na sve žene sa kojima bio. tako je npr. priznao da je tukao neile adams. njegove žene su imale uslov da zaborave na svoje karijere...

kakav je odnos miles davisa i steve mcqueena bio ne znam.

stevova majka se bavila najstarijim zanatom. kad je steve bio dete nije bio hrist i nije imao na umu oprost  za nju. niti onu rečenicu hristovu ljudima koji su mariju magdalenu imala nameru da kamenuju: -ko je od vas bezgrešan neka prvi baci kamen na nju...

jednu noć je kao dete u susednoj sobi čuo svoju majku kako ispušta krike kao da je na izdisaju. uleteo je u sobu i zatekao muškarca na njoj koji je platio i da je fizički ozledjuje... to je posle ponekad radio i on nekim prostitutkama. priznao je.

again

nadam se da izgled vara i kada je reč o izgledu dosadašnjeg toka ove godine. kada sam ja u pitanju. nikakve više turbulencije ne greju mi dušu. žudim mir, sklad.  svugde, na svakom koraku, od igle do lokomotive. i verujem da harmonija nema veze sa monotonijom, što sam naivno kao mlađa mislila...

listam sporo i strpljivo monografiju jednog od mojih omiljenih slikara,chagalla i znam da mi ne bi dosadilo svaki svaki dan da gledam njegova dela. " a poet with the wings of a painter"... kako ga je opisao henry miller.

" kakva beda me je okruživala u mladosti, kakve je nevolje imao otac sa nama devetoro dece. a ipak je bio pun ljubavi i na svoj način pesnik. preko njega sam prvi put osetio da na zemlji postoji poezija. posle toga sam je osecao noću, kada sam gledao noćno mračno nebo. tad sam shvatio da postoji još jedan svet. to mi je izazvalo suze, toliko me je tronulo."

(marc chagall)

šta tebe može da trone?

miles davis & steve

neile & steve

Objavio sweet jane u 16. mart 2013 17:41:31 | 1 komentara

zoe+tropos

james franco

ok, ima ga gde god se okreneš. i na pogrešnim mestima (napisao je pesmu za ovuogodišnju obaminu inaugiraciju), ali i na sasvim fenomenalnim: filmovi i druženje sa marinom abramović, zbirka priča, roman, slika, čak je i čarobnjak iz oza, uskoro će na brodveju igrati georga miltona u predstavi johna steinbecka "o miševima i ljudima"...

nedavno je unuka coppolina gia coppola završila film radjen po njegovim pričama objavljenih u zbirci "palo alto stories". u istoimenom filmu igra i on. btw, palo alto je naziv njegovog rodnog grada.

podsećam da ima nekoliko diploma: studirao je režiju, glumu, kreativno pisanje i poeziju,,. sada je na doktorskim studijama na univerzitetu yale.

o večerašnnjoj premijeri filma gie coppole našla sam u mailu koji mi je jutros stigao sa adrese "zoetrope:all-story" časopisa za umetnost koji je 1997. pokrenuo francis ford coppola. u svakom broju (izlazi kvartalno) gost dizajner je neka zanimljiva ličnost. tako su do sada gosti dizajneri bili abbas kiarostami , p.j. harvey, barishnykov, lou reed, guillermo del toro, marjane satrapi, wim wenders, tom waits, laurie anderson... a u najnovijem broju to je john baldessari!

zaista preporučujem ovaj sjajan časopis: http://www.all-story.com/

ovako je npr. izgledala naslovnica 2000. kada je gost dizajner bio julian schnabel:

***

james franco & gia coppola

čarobnjak iz oza

Objavio sweet jane u 12. mart 2013 22:30:47 | 0 komentara

adio mia bella napoli

monica bellucci

dani su bili dugi, spori i nadasve dosadni u svojoj napornosti & gluposti ove cele sedmice. ti tzv. radni dani. dani kastrirani od smisla i igre.

rado bih pobegla. npr. u italiju.

rado bih bila živom u svojim mislima.

kao francuski street artista žilda. kao toliki pre njega.

iako ga volim, moram da primetim da je d.h.lawrence u odnosu na italiju bio zlurad (uostalom kao i woody allen u "rimu s ljubavlju"). u "sutonu nad italijom" on kaže da italijani imaju strast za retorikom, za govorom koji se obraća čulima i ne zahteva ništa od uma. i dodaje da je italijan "...kao dete, čuje i oseća bez razumevanja".

pogrešno je shvatio to mahanje rukama, to unošenje čitavog bića, pa i telesnog u govor. njihovu prisutnost u životu. odanost razigranosti. kreaciji...

maje su čak prezirale monotomnost upotrebe jednog te istog simbola za jedan glas... maje su bile prvi antiglobalisti! kao divni hugo chavez koga više nema. zar želiš da budeš tek jedna replika?

a žilda je street artista koji dolazi iz rena u francuskoj, a odlazi kuda mu srce želi.

kuda tvoje srce želi? pitaš li ga nekada za to?

u jednom od retkih intervjua koje je žilda dao rekao je nešto što mi je dalo nadu jer otkrih još neku sličnost sa njime, osim one da volimo oboje smećem pretrpani napulj, večni grad i italijansku kinematografiju i renesansu:" I’m self-educated. I quit school early to travel all over Europe. I made a living by selling pictures I painted on my way. So far, my life has been a bit rough around the edges… Before engaging in painting, I was alternately a punk, a beggar, depressive, an activist and a librarian." deprsivan, aktivista i blbliotekar. :-)

a ti? za šta si se verio? čemu si veran? šta rizikuješ? šta bi odbacio da bi se otkrio? bez čega ne možeš da živiš? šta si spreman da činiš za ono u šta veruješ?

žilda, napoli

Objavio sweet jane u 10. mart 2013 1:01:43 | 0 komentara

o sporom ucenju

marina abramović i james franco

još jedno jutro u ambulanti. sedim na beloj klupi i čitam nasmešenog boga. treba imati dobre misli. i u ambulanti. i o svemu. ja ih nemam u svim situacijama. uvek me uznemire, isprepadaju grubi, okoreli, egom prenabijeni ljudi, oni koji samo o sebi pričaju i nikada ne pitaju  kako si... sve unutar mene se alarmira i imam samo poriv da što dalje pobegnem od takvih ljudi. ali, ostajem. pristojnost je tako dosadna i beskorisna. ne, grešim. nije to pristojnost. zaboravi šta sam rekla. umesto reči "pristojnost" stavi "kukavičluk". ili "ostajanje", "nekretanje". "paralisanost".

iz susreta marine abramović i james franca nastaće još svašta dragoceno. pored intervjua koje je on radio sa njom, pored onoga sto se videlo na sundance festivalu, nastaće i njen fim o njemu, kaže marina da kod franca posebno ceni to što se upušta u rizike...

ja se u rizike upuštam jedva i u svojoj glavi. tek onda kada sam sigurna da nisam prisutna.

a marina abramović je prisutna. i james franco je prisutan. i moja mlada prijateljica gala je prisutna. i moj muž... ja nisam. pokorio me je strah. drži me u šaci. trebaju mi drugi da me odrobe, da me ohrabre. mislim da me u detinjstvu nikada nisu pohvalili. ne zato što su bili loši, naprotiv. mislili su da će mi to bolje činiti. ali, pogrešna procena.  u ovim godinama kukati nad time i ne mrdnuti iz svoje pozicije sasvim je besmisleno. i nezrelo. i neodgovorno. i glupo da gluplje biti ne može. i nepristojno!

da, glupa sam.

i detinjasta.

i nezrela.

i da, želim da odrastem. ali, ne onako da ogrubim. želim nežno, sasvim humano i čisto da sazrim.

u nekom od onih silnih mejlova koji mi pune mail-box, maju elektronjuju pačtu (da, obnavljam svoj ruski, ali me mrzi da kucam po ruskom rasporedu tastature, kažu da čak i rusi kuckaju sms latinicom, brže im...) pročitah o tome kako ovi silni milioni godina koliko smo prisutni na ovoj planeti imaju za cilj da svakoga od nas nauče, ali mi smo loši učenici... u svakom od žuvota kojim se javljamo učimo da razumemo jedni druge, život.... zato smo i prostitutke, i vojnici, i ribari i sve. 

marina je ovde. sada. bez sumnje, ona je taako dobar učenik.

i šta je uopšte sa onim dosadnim rodno i svakako još korektnim aktivistima, the artist može biti i muško i žensko... da li polude što nisu smislili reč ženskog roda u engl.? odakle je ta glupost uopšte stigla u naš jezik. da li i jezik iako živ organizam slabo uči kao ja, kao čovečanstvo?

kusturica je juče podneo ostavke na sve te tzv. počasti. hoćemo li i njega oterati? mene je to baš pogodilo. poštujem njegovo delo. i žao mi je.

francoise hardy, grand prix, 1966

Abramović and Franco have been friends since they met in 2010, and she told ELLE.com at 28th annual Film Independent Spirit Awards that she’s in the beginning stages of creating a film about him. "I think he’s the most interesting actor of the moment," she said. "Why? Because he takes risks and when you take risks, you can fail. But he takes failure and risk all with the same intensity. He could just be another Hollywood actor and that’s it–like everyone else. But he’s crossing all kinds of borders and not always with great success. For him, process is more important than the result."

a evo nadjoh i tekst iz e-pošte:

"...Stvoritelj koji vas zivi i u vama zivi, voli vas neograniceno.
On je i pod na kojemu hodate, zrak koji udisete. Nikada vas nije osudjivao ni za sta, za ni jedno vase iskustvo. Nikada nije vidio gresku u vama. Sudili ste sami sebi, uvijek. Uvijek ste u dubini vas znali kad ste grijesili protiv Ljubavi, i uvijek ste htjeli tu gresku ispraviti.
Ono sto uistinu jeste, skriva se iza vase kose, vasih ociju, vase koze, vaseg glasa. Ovako uistinu izgledate: Dusa ste, prelijepi ste, blistate predivnom zlatnom bojom. To je vase istinsko tijelo. Bez Duse, ne bi ste mogli imati osjecaje, misli, vidjeti, nista....
Deset i pol milijuna godina se osjecate odvojeni od vaseg Stvoritelja. I cesto izgubljeni u svemu. Zaboravili ste tko ste, odakle ste.
Zasto ste jos uvijek ovdje? Jer jos vam nije dosta. Doci ce trenutak, mozda u ovom mozda u nekim od narednih zivota, kad vise necete imati potrebu biti prostitutka ili ratnik, lopov ili ubojica, kad vise necete imati potrebu osudjivati - jer sve ce te to savrseno prozivjeti i nece biti nicega vise sto ce vas ovome svijetu privlaciti, i nikada vise necete doci ovjde. I necete nista morati brisati iz vasih iskustava, jer upravo zato ste ih i zivjeli da bi ste ih iskusili, sve ce ostati u vasoj emociji i dalje zapisane. Iskustveno ucenje je bilo svrha ovog zivljenja. Iz iskustva nastat ce spoznaja.
Ici cete dalje, na druge planete, u druge avanture. Zivot je vjecan.
Voljeno bice, pocni sa voljenjem sebe. Nema niceg veceg od toga. U tebi zivi najveci Bog kojeg ima, u tebi cvijeta najljepsi vrt kojega ima. Ljubav je i najveci respekt, kojega prema sebi i drugima oko sebe mozes imati."

Ramtha

Objavio sweet jane u 28. februar 2013 15:44:06 | 1 komentara

and ... of course i wonder

lou doillon za vanessu bruno

čovek, na žalost, mora da napusti svoju kuću i zakorači u spoljni svet i kada mu se to ne čini. kao npr. meni jutros. vađenje krvi u cik zore nije ni moja omiljena delatnost. ni guranje, neželjeno dodirivanje sa gomilom. drugo jutro uzasopce u domu zdravlja pada sistem. uputi su elektronski, pa bez tzv. inf. sistema ne mogu ni krv da ti vade. samo živce. na cca 100 pacijenata jedan jedini laborant. to se zove štednja. zašto ne štede na manje važnim stvarima? puštam ispred sebe simpatičan par, bakica i dekica, njoj već drhte noge od dugog stajanja, uvek pomislim da bi to mogli biti moji roditelji. no devojka ispred mene koja je mlađa barem deset godina histeriše zbog toga. ladno smo gledali kako joj pucaju živci. trebalo je da ponesem kameru. ludilo u domu zdravlja.većina se pravi da ne vidi ili su stvarno slepi. kao kod saramaga... pitam laborantkinju kako joj uspeva da ostane smirena i skoncentrisana sve vreme... žena je udarnik tranzicije.

prelazim u banku. ne radi ni bankomat. o yaeh, šta kada jednom popadaju svi računari?

pada kiša, dan je siv, omotavam oko vrata nekoliko puta svoj lepi tamno sivi šal i trčim sa radošću kući, kao da se vraćam iz dugog i opasnog izbelištva. tamo me čekaju boje i lou doillon. lou je nepretenciozna, ima tako senzualan glas i putene pesme, šarmantna je i sva je stil sam iako deluje kao da ne mari za to... možda je to rešenje. dovesti sebe u stanje da deluje kao da ne mariš za sve gluposti i bedastoće. a onda samo uploviš u istinsko nemarenje. koliko bi mi trebalo, uz dobar trening, da dospem tamo... u istinsko nemarenje za sve što mi nije ni važno?

treba mi kuća sa okućnicom, sa vrtom, sa drvećem, ljuljaškom, tremom, pticama da i mene bude. i sa divnim ljudima u drugim lepim kućama koji ne odmažu ako ne mogu da pomognu, jer imaju svoj vlastiti vrt, u njemu šargarepu, krompir, kajsije i jagode barem. i srećni su (i) zbog toga. ti ljudi. biljke i životinje.

i stvaranje. ne dangubljenje. to je od suštinske važnosti. vs slušanje besmislenih priča na poslu svakog, svakog dana.

e, pa, vreme je da se odraste. i da se shvati da priliku možeš samo sam sebi da stvoriš i daš. (dar, božiji dar, podariti... sve neke lepe reči) sada, danas, ovde. sinoć je onaj simpatični voditelj sa hrt1 "na rubu znanosti" pričao nešto o diskoraku, rastojanju između stvarnosti i našeg percipiranja stvarnosti. ako sam dobro shvatila, jer već sam bila u polusnu (najobičnijem polusnu, ne lucidnom, na žalost) mi bežimo desetak sekundi ispred. da sam pametna, već bih bila u toj svojoj kući i vrtu. barem već tih deset sekundi. zašto ne ukrotim i usmerim dizgine svojih misli tamo kuda bih želela da sam, nego puštam da one vode mene kao neki zapušteni, preplašeni, prepušteni, divlji konj. ja volim konje i sama sam, zodijački, pola čovek, a pola konj, ali sam loš gospodar.

zoe kazan (praunuka elije starog kazana) intervjuisala je ethana hawka. između ostalog pitala ga je i ovo:

ZK: I mean [how do you] protect yourself? We’re not salespeople, otherwise we would be making a killing on Wall Street instead of doing a play off-Broadway.
EH: People want to turn everything in this country into a competition. It’s why they love the Super Bowl: it’s clear who the winner is and who the loser is. It’s why they like to announce the grosses of movies because it’s a way of saying this one is number one. It’s so asinine even if you look at how many forgettable, stupid movies have won the Oscars and how many mediocre performers have Oscars above their fireplace. Making a priority of your life chasing these fake carrots of money and dubious accolades, I think it’s really destructive. I think it’s why I found your grandfather’s book [Elia Kazan: A Life] so important given that the book really graphs out a life of massive success and massive falls from grace and massive recovery. I don’t really know the answer to that question, but I know you can’t let publicists dictate your life. And if you do, you won’t have any need for a publicist anymore because there won’t be any work to publicize.

lou doillon

"what is the most intimate is actually the most universal." michell piccoli

lou

jane birkin&michel piccoli

ICU - lou doillon

I wake up some mornings
thank God not as often as I used to
slow and heavy from dreams with you
you've found a way back in
once again my long lost friend
funny to see that after all these years*I miss you the same

So I drag myself to the corner café
and for a second I see you there
like in the good old days
and I wonder what you're doing ?
what are you up to these days ?
I sometimes wish you would call me
buth then I wouldn't know what to say

and I see you, in every cab that goes by, in the strangers at every cross road, in every bar

it takes a glass or two
for it to settle down
for your shadows to stop following me
around
I find myself walking back
to all the places we knew
dreaming and wishing
to somehow run into you

And of course I wonder
does it happen to you ?
Does my ghost ever come looking for you ?

and I see you....

i preporučujem film "the sessions" i zaobilaženje svakog ovogodišnjeg oskarovca. čist američki kolonijalizam i užas. dobro, ang leea uvek preporučujem....

Objavio sweet jane u 26. februar 2013 21:04:13 | 4 komentara

Le mepris, garbo i kuća

le mepris, godard & bardot, 1963

volim francuske filmove. mislim da jazz mnogo više ide uz njih nego uz američke filmove, na primer. ne znam zašto mi je jazz pao na pamet... u francuskim filmovima, posebno onima iz perioda la nouvelle vague, likovi uglavnom imaju svo vreme ovoga sveta za rasprave o nevažnim stvarima. to mi je oduvek hranilo dušu. nevažne stvari. da mi nemisao okupira misao.

rame uz rame sa bardot and co. u godardovom filmu "prezir" igra ova vila na ostrvu capri, casa malaparte na rtu massullo, na steni 32 metra iznad mora (a 32 stepenika vode i do krova-ploče) . delo arhitekte adalberta libera sagradjeno 1942., koje je simona jacobsena podsećalo na ono što je rekla greta garbo:- ja želim da budem sama. njen vlasnik curzio malaparte rekao je za nju da je njegov autoportret isklesan u kamenu. malaparte, taj čudak, novinar, pisac (prokleti toskanci, sodoma i gomora, koža...), fašista, pa antifašista, levićar, musolinijev zatočenik, italijansko-nemačkog porekla svoju kuću je prvo obojio u crveno, potom u belo,a onda opet u crveno. kuću je zaveštao kini, ali je nakon dugog spora došla opet u ruke italije.

bila sam pretprošlog leta na capriju. i da, savršeno je mesto za beg od celog sveta. i hedonističko i asketsko u isti mah. opijajuće. i otrežnjujuće.

je

film "prezir" godard je uradio prema romanu alberta moravija koga smo nepravedno i zaboravili.

u filmu čuveni reditelj fritz lang(igra samog sebe) stiže na capri da snimi film o odiseju, kako je njegov američki producent nezadovoljanpoprilično artističkim tokom snimanja angažuju novog scenaristu (igra ga michel piccoli) koji na ostrvo dolazi sa svojom suprugom koju igra b.b. i tu se film pretvara u priču izmedju muškarca i žene. sam godard je rekao da ovaj film izgleda kao antonionijev film koji je snimio hawks.

"kad neki nadobudan redatelj stane od mene tražiti savjete, ja mu uvijek odgovorim na isti način: lati se videokamere, snimi nešto pa to nekom i pokaži. bilo kome. prijatelju, susjedu, pekaru s ulice, svejedno je. pokaži svojoj publici što si snimio i promatraj njihovu reakciju. ako joj se čini zanimljivim, snimi još nešto, recimo film koji govori o jednom tvom tipičnom danu. ali pokušaj ga ispričati na zanimljiv način. ako želiš snimiti film o svojoj djevojci, onda i snimi film o svojoj djevojci, ali pristupi tome ozbiljno: obiđi muzeje i pogledaj kako su veliki slikari prikazali žene koje su voljeli; čitaj knjige i promatraj kako pisci govore o ženama koje vole. zatim snimi film o svojoj djevojci. za sve to treba ti samo videokamera."
jean-luc godard, kako snimiti dobar film

Objavio sweet jane u 14. februar 2013 22:03:24 | 1 komentara

places

anna karina

wikipedia kaže:

singularnost ili singularitet je centralni deo crne rupe u kojoj se svi atomi i sve čestice, koje se nađu u njoj, raščlanjuju i dele, isčezavaju, ili prelaze u neki drugi vid energije. još uvek se ne može dati postojano objašnjenje koje bi nam moglo reći šta se tačno od ova dva dešava, ali pretpostavlja se da je nešto od ove dve mogućnosti. ipak, uništenje energije nije moguće po anštajnu i to bi osporilo trenutne teorije o prostor/vremenu. ono što se tačno zna je da u singlarnosti ne postoji nijedna dimenzija: niti visina, niti širina, niti dužina niti vreme. da li se stiče neka nova se takođe ne zna.

romeo castellucci u svojoj predstavi "il velo nero del pastore/the four seasons restaurant " obrušuje se na nas zvucima sa oboda crne rupe.

hoće li nas blagodeti neoliberalnog onlz money kapitalizma uvući u crnu rupu? da li je bolje ili gore po nas što ne vidimo, ne čujemo da smo na njenoj ivici... mada je blesavo da ne vidimo. da ne čujemo. kada je tu ispred nas. kada je njena buka tako zaglušujuća.

on, pogledaj ga dole, mlad, lepi tužni andjeo, čuo je, video je. znao je. aaron swartz . da li je znanje opšte dobro, civilizacijska tekovina, dar čoveka čoveku, čovečanstvu ili tapija moćnih nije imao dilemu. baš kao i tesla što je smatrao da bežični prenos energije treba da bude opšto dobro.

tvorac interneta tim bernars - lee (koji svoj patent nije naplatio) je rekao: aaron dead. world wanderers, we have lost a wise elder. hackers for right, we are one down. parents all, we have lost a child. let us weep.

aaron swartz

iako žele i prilično uspešni su u tome moćnici na grumenu kapitala ne uspevaju da kontrolišu baš sve. ostalo je sreće i za nas.

na primer:

- film "zemlja smeća"/' waste land', dokumentarni je film lucy walker o američko/brazilskom umetniku viku munizu koji dolazi u zemlju svog porekla, u brazil, gde na najvećem odlagalištu otpada na svetu jardim gramacho, u riju. snima ‘catadorese’, skupljače otpada za reciklažu i sklapa dirljive, ljudske, odnose sa njima, otkrivajući ispod njihove spoljašnje bede veliko ljudsku toplinu i ogromno dostojanstvo. muziku je radio moby!

- u najnovijem ninu na poklon ćemo dobiti disc "umetnik je prisutan", marine abramović!!! šta je ninu?!

- places, album lou doillon

PLACES

We've named everything
From the ground to the walls,
Climbed every mountain,
And turned every stone there was to find there.

We conquered the deep
Still looking for more
Trooped through the east, the south,
The west and the north

We built the machines,
The trains, the planes,
The cars of our dreams to reach out
For places, no one can find

We figured it out
Creation and god
Imposed our beliefs cause they’re better than yours
Don't you know it?

Perfectionned our weapons
But we still need more,

To balance our peace,
We're selling you war can you afford it

We're ten for a seat,
And we're still growing more,
It's a brave new world that I'm heading for,
Have you read it?

We've named everything
From the ground to the walls,
Climbed every mountain,
And turned every stone there was to find there.

We conquered the deep
Still looking for more
Trooped through the east, the south,
The west and the north

We figured it out
Creation and god
Imposed our beliefs cause they’re better than yours
Don't you know it?

Perfectionned our weapons
But we still need more,
To balance my peace,
I'm selling you war can you afford it

We built the machines,
The trains, the planes,
The cars of our dreams to reach out
For places, no one can find

Places, places, places, places

We built the machines,
The trains, the planes,
The cars of our dreams to reach out
For places, no one can find

Objavio sweet jane u 29. januar 2013 21:49:57 | 0 komentara

o baš (čelik) važnim stvarima...

eugenio recienco

lenja sam ovih dana. hmmm... možda je prava istina da sam konstantno lazy. i šta radim sa sobom u nekomforu lenjosti koja počinje da me grebe, žulja, uznemirava mi san i kvari dokolicu? čitam, gledam filmove, gluvarim unutar sebe. sinoć mi je šaka pala knjiga razgovora izmedju njih dvojice: sabata i borhesa. odmah sam (ali, tek na kratko) prodala istok i zaludjenost zenom za opijenošću milongama, tangom, ulicama buenos airesa, prešaltovala se na vatrenu podršku antiglobalizmu po gotovo celoj latinskoj americi. da, ja bih  kao christina  fernández kirchner nacionalizovala sve što su glupo i nesmotreno (ili sa vrlo jasnom namerom) privatizovali. i žao mi je što je hugo chavez bolestan!  

knjigu su 1988. objavile dečje novine. razgovori - borges, sabato. preporučujem!

tokom 1974. i 1975. argentinski novinar orlando barone je imao privilegiju da prisustvuje susretima borgesa i sabata i snima te razgovore na magnetofonsku traku.

o čemu su pričala ova dvojica neverovatnih? o svemu, od šekspira, xul solara, milongi do rock muzike. dirljivo, duboko, setno, neretko duhovito... evo na primer ovaj detalj:

" borges: nego, koja se muzika svidja današnjoj omladini? rok muzika.

sabato: rok muzika.

borges: gromoglasna, bučna?

sabato: ne budimo nepravedni. znam da vas uopsšte ne zanima muzika. ali, bitlsi su bili veliki muzičari.

borges: mislim da jesu. moj nećak mi je jednom prilikom rekao: sad ćeš čuti jednu gramofonsku ploču. šta je? upitao sam ga. neću ti reći, odgovorio mi je. pustio je ploču, slušao sam je i bio sam se raznežio. bili su to bitlsi. da sam to znao ranije, bio bih oprezniji. to mi se desilo i sa bluzom, za koji sam mislio da mi se ne svidja. jednom prilikom ulisis peti de murat me je naterao da slušam st. louis blues. kad se završilo, oči su mi bile pune suza. onda mi je on rekao: to je ono što nisi hteo da slušaš..."

kada maštam o svojoj poseti severnoameričkom kontinetu onda imam svoje favorite i ništa više od toga me ne zanima tamo: veliki kanjon, new york city, san francisco, boston, new orleans i toronto. tvrdoglavo, ali tako. texas npr. nije na listi mojih želja bio ni u ludilu. sve dok prekjuče nisam sasvim slučajno otkrila da u houstonu postoji kapela rothko, duhovno/umetnički centar. kapela u kojoj možeš da npr. meditiraš ispred neke rothkove slike unutar zidina ili u vrtu... ja bih to želela. jako bih želela.

"Rothko je radio mnogo na promociji duhovnog aspekta svoje umjetnosti, raspoloženje koje će kulminirati u konstrukciji Rothkove kapele. 1964. godine John i Dominique de Menil naručili su od Rothka meditativan prostor koji bi bio ispunjen njegovim slikama. Rothko je napravio četrnaest slika. Za njega je ta kapela bila posljednja izjava ovom svijetu. Ona je trebala biti hodočašće daleko od centra umjetničkog svijeta, u kojem će ljubitelji Rotkove umjetnosti naći ono što traže. Slike u samoj kapeli odišu duhom kasnijih radova Rothka koji su mračniji i zatvoreniji od radova s početka 50-tih. Možda je to zato jer je tu kapelu radio pri kraju svog života u kojem više nije imao snage da radi velike slike, te je morao angažirati dva asistenta da mu pomognu. Neki smatraju da atmosfera u kapeli razbija sve ideje i kategorije mišljenja, te stvara atmosferu u kojoj se svjesnost doživljava u punoći. Drugi smatraju da četrnaest mračnih i gotovo zatvorenih slika, od koji su tri triptiha i pet individualnih djela, simboli hermeticizma, ljudske tragedije postojanja. Iako je kapela rimokatolička, teško je Rothkove slike poistovjetiti sa tradicionalnom kršćanskom mitologijom, iako su od njih četrnaest njih tri triptisi koji su inspirirani temom raspeća. Samim time što ova kapela ne odiše samo kršćanskim duhom, ona dobiva univerzalno značenje za čovjeka. 'Rothkova Chapel paintings zamišljena je kao mjesto kontemplacije u ozračju transcendencije. Ona nije posvećena nikome. Možemo je smatrati hramom sekularne umjetnosti dvadesetog stoljeća. I njezine religioznosti. Možda jedne religioznosti bez Boga?' Ispred kapele je skulptura Barnetta Newmana, slomljeni obelisk koji stoji u reflektivnom bazenu kojeg je dizajnirao Philip Johnson. Svečano otvorenje kapele bilo je 1971. godine, no Rothko nije nikada vidio završetak kapele jer je 1970. godine u svom stanu u New Yorku počinio samoubojstvo u 66. godini života. Tokom života više puta je doživio epizode depresije, te bio je okupiran temom smrti. Rothko je mnogo godina patio od nesanice i hipohondrije. Bio je ovisan o alkoholu i nikotinu. Nakon srčanog udara 1968., zapao je u duboku melankoliju, te je bio opsjednut svojim zdravljem, vjerovao je da mu je smrt neizbježna i opsjedali su ga osjećaji sažaljenja nad sobom, krivnje i paranoje. Bio je pod antidepresivima i mjesec dana prije svoj smrti prijavio je doktoru da se budi tokom noći, da je izgubio značajno na kilaži, da teško radi i da je preokupiran temom smrti."

(preuzeto sa portala www.bosniart.com)

i zašto kod nas nema (ili nema više ako ima), mecenarstva, zadužbinarstva...? inicijative nas običnih smrtnika makar... ovih dana dosta se govorilo o teslinom muzeju u beogradu. realno govoreći pored kuće cveća to je najposećenija institucija u ovoj zemlji. i videh da nisu u mogućnosti da izlože valjano sve što imaju.  i prostor muzeja je očito premalii za teslu. a čitam da je nedavno na facebooku sprovedena akcija da se u nyc na mestu na kom je bila teslina laboratorija otvori muzej njemu u čast i da je za veoma kratko vreme prikupljen novac za gradnju...

Luis Marquez Romay - Etude

i htela sam da kažem da sam juče sa setom i radošću gledala intervju koji je sa draganom babićem vodila 2006. tanja peternek. kakav je to novinar i po bio, a sada je zaboravljen. njegove putopisne, dokumentarne emisije, intervjue, filmske emisije trebalo bi pustati edukativno, za proćišćavanje umova. i duše. pomenuo je u razgovoru još jednog sjajnog čoveka koga smo takodje na našu sramotu zaboravili: zuku džumhura.

šta je to postalo od nas? zadesio nas neoliberalizam, egoizam, globalizam? piše danas u politici na str. 03 da se u svetu godišnje baci oko dve milijarde tone hrane iliti skoro polovina ukupne proizvodnje hrane, a 25.000 ljudi svakog dana umire od gladi. i jako mi je loše, povraćam kada gledam onog pohlepnog  žderara depardjea kako plače nad povećanjem poreske stope za najbogatije u francuskoj... da je živeo tokom drugog svetskog rata taj ne bi pristupio pokretu otpora, nego bi radio za fašiste, sigurna sam.

Objavio sweet jane u 11. januar 2013 20:47:52 | 0 komentara

i follow...

the grandmaster, wong kar wai

bozicno vece, jedan od mojih fb iranskih prijatelja cestita mi praznik. objasnjavam mu razliku izmedju julijanskog i gregorijanskog kalendara i izmedju pravoslavnih i ostalih hriscana. nisam bas sigurna da je razumeo.:-) on mi prica svoju pricu o tome kako ne voli sto zivi tamo gde zivi...  radi dva posla, puno radi, jer sanja da ode u  pariz. pola u sali, pola u zbilji, kada mi kaze da se nada da se u sledecem zivotu nece roditi kao musliman, kazem mu da se ja nadam da cu se u sledecem zivotu roditi kao zen budista. mislim, kako je najvazniji postici unutrasnji sklad, pa je onda svejedno da li si na najlepsem mestu pod kapom nebeskom ili na grani...

citam d.t. suzukija "zen i japanska kultura" (knjiga koja se gusta polako). suzuki pise i o planinarenju. o onome sto mi zapadnjaci nazivamo "osvajanjem vrhova"... i to mi je tako smisleno, tako blisko, tako poeticno i tako dobro. ne zelim nista da osvajam, pokoravam... zelim da budem, da gledam, da osecam, da spoznajem, da uzivam... gdegod. na vrhu, ili u podnozju...

"u nase prozaicno vreme, medju japanskim mladicima vlada moda za kojom svi luduju - penjanje na visoke planine iskljucivo radi samog penjana. oni to nazivaju "osvajanjem planina". kakvo svetogrdje. radi se o modi koja je nesumnjivo uvezena sa zapada, zajedno sa mnogim drugim koji ne zasluzuju uvek da znamo za njih. ideja o takozvanom savladavanju prirode potice, pretpostavljam iz helenizma, u okviru koga se zemlja potcinjava da bude covekov sluga, a vetrovi i mora njemu da se pokoravaju. hebraizam se slaze sa ovim gledistem. medjutim, na istoku, ova ideja o podvrgavanju prirode komandama ili sluzbi coveka, u skladu s njegovim sebicnim zudnjama, nikada se nije negovala. jer priroda pred nama nikada nije neblagonaklona. ona nije neprijatelj koga treba pokoriti..."

zato kada biram izmedju lars von trierovog "antihrista" "melanholije" i "malickovog "drveta zivota" ja biram malicka, za divljenje travi, vetru u krosnjama, senkama i vertikalnim zracima sunca, za veru u prirodu  i dobro u coveku... makar i na tako melanholican nacin.

a ti, sta je sa tobom?

i volim ovih dana ovaj song. i spot tarika saleha.

I I follow, I follow you deep sea baby
I follow you
I I follow, I follow you, dark boom honey
I follow you

Objavio sweet jane u 25. decembar 2012 20:33:28 | 1 komentara

al' ne zna provincijalizam sta je to minimalizam

umesto bljuzgavih, zavejanih ulica radije bih prolecni dan. i semiramidine zelene vrtove, kad vec zamisljam da bude raskosno. jer o gledanju se radi. hvatanju konaca. doticanju same sebe izvan opsednosti sobom. skoncentrisati se. posvetiti. bez jeftine namere. jer, namera mora da bude najskuplja. u smislu vrednosti, a ne utesnih omaterijalizovanih ideja. citam radomira konstantinovica kako citira samog sebe kako je opisivao svog prijatelja  becketta kada je imao tridesete: njegove oci ne izrazavaju gotovo nista, to je samo fascinirajuci uporan pogled. on samo gleda (...) pitao sam se: da li covek "tog cistog gledanja", tog pogleda bez opstenja. "samo posmatra ljude", "kao da zivi na nekom drugom svetu i kao da im uopste ne pripada"...

kao u filmu bele tarra "damnation" kada ona kaze da voli da gleda kako kisa pada,  jer smiruju je kapi koje se spustaju niz prozor. tada samo gleda kisu i ne misli ni o cemu..." oslobodjena okova mozga. i ega.

tako sam srecna sto sam zivela u 20. veku. bio je prelep. i tih. nije bio zaglusujuci. meni ne. ova druga polovina njegova. o njoj pricam, jer mi je ona znana iskustveno... cak i sa nesrecnim devedesetim godinama. videla sam i oblake, i let ptica, i upadala drugima nenajvljena, i setala se bezbedna ulicama u bilo koje doba dana i noci,  i gledala skolski program pre skole, a ne bolesnike, i isla na filmske matinee, i imala 24 sata dnevno, a ne 24 sekunde  tek...

a ona je odlucila da se ne prepusti rukama oficijelne medicine. u prvom momentu me je to zateklo. i plakala sam. i smisljala kako da je pritisnem da ipak pristane. onda sam shvatila da je u pravu. vise ona voli sebe nego farmako-medicinska mafija. onaj ko nas je stvorio stvorio je za svaku ljutu ranu i ljutu travu.

"tišina je nekada, na različite načine, bila sastavni deo osamljivanja. danas je odsustvo tišine to koje svet čini sve praznijim i izolovanijim. njeni izvori su napadnuti i opustošeni. mašina nastavlja svoj globalni marš, a tišina se svodi na sve uže pojaseve u koje još nije prodrla buka.

civilizacija je zavera buke, koja treba da obavije nelagodnu tišinu. veliki ljubitelj tišine, vitgenštajn, bio je svestan značaja njenog gubitka. bučna sadašnjost je doba sve kraćih intervala pažnje, erozije kritičkog mišljenja i sve manje sposobnosti za duboko proživljena iskustva. tišinu je, kao i tamu, sve teže pronaći; ali, misli i duh vape za njihovom podrškom."

John Zerzan

 "t i š i n a    je   t a k o    p r e c i z n a"

mark rothko

in 1951, cage visited the anechoic chamber at harvard university. an anechoic chamber is a room designed in such a way that the walls, ceiling and floor absorb all sounds made in the room, rather than reflecting them as echoes. such a chamber is also externally sound-proofed. cage entered the chamber expecting to hear silence, but he wrote later, "i heard two sounds, one high and one low. when I described them to the engineer in charge, he informed me that the high one was my nervous system in operation, the low one my blood in circulation."

Objavio sweet jane u 12. decembar 2012 20:39:24 | 2 komentara

o strahopostovanju i preziru

christo and jeanne-claude

oh, kako ja volim umetnost lociranu u spoljasnjem prostoru, prirodnom ili urbanizovanom, svejedno. i bez obzira da li je privremenog karaktera ili trajnijeg. i zao mi je sto je kod nas ima tako malo. kristo u abu dabiju, u pustinji, zuri da realizuje projekat "mastaba". gradjevina oblika piramide odsecenog vrha bice  veca i od keopsove. stvorice je od naftnih buradi. u zoru ce njen istocni zid imati zlatni odblesak. mozes li da zamislis taj pustinjski prizor? kristo je nakon smrti svoje zivotne i umetnicke partnerke jeane-claude nastavio da stvara. zanimljivo je da su oboje rodjeni istog datuma: 13. juna 1935. ona je francuskinja rodjena u kazablanci, a on u bugarskoj. ona je otisla sa ovog sveta 2009. jean-claude je govorila da je kristo zubar i ona bi to bila. svoja dela smatrali su proizvodom srece i lepote. obmotavali su drveca, doline i brda, mostove, zgrade, parkove... pripomagali bogu da ovaj svet bude jos lepsi. a sta mi to imamo protiv art intervencija u prostoru? kako smo postali tako imuni na lepotu, na stvaranje? ili je to deo paket aranzmana koji ide sa turistickom agencijom "apatija", koja gotovo da ima monopol na ovom trzistu. cak su i grafiti po zidovima siromasni, otuzni, nemastoviti... pre neki dan u jednim nasim dnevnim novinama komentari na tekst o mastabi bili su tako nipodastavajuci, puni prezira... zao mi je sto je tako.

sinoc sam gledala nekakvu kao emisiju iz kulture na drzavnoj televiziji, onoj za koju placamo kroz racun za struju (ovu naizmenicnu koju nam je nas tesla otkrio i imao zelju da nam (ljudima) je pokloni besplatno). moj boze, pa desava li se  ovde ista zanimljivo, strastveno, drugacije?

kako se obradujem kada vidim nesto puno zivota, revolucionarno. kao na primer radove mlade moje sugradjanke gale caki. sa tim imenom nije ni mogla da izbegne stvaralastvo. i tako mi se dopada njega obazrivost kada je rec o pojmu "umetnost". i strahopostovanje i divljenje spram svega sto umetnost jeste.

christo and jeanne-claude, over the river, arkansas river, colorado

Niki de Saint-Phalle and Jean Tinguely

ovo dvoje gore jos jedan su umetnicki par koji je decenije proveo radeci zajedno. i takodje su intervenisali u prostoru. zvali su ih bonnie & clyde od art. ali, o njima drugi put...

nikki de saint phalle & jean tinguely, adam and eve, detail from fontaine stravinsky or "fontaine des automates" on place igor stravinsky by centre pompidou , paris

Objavio sweet jane u 28. novembar 2012 18:28:49 | 1 komentara

spori izdisaj

gul agis, turski fashion designer, kolekcija "my tears are my witness"

ti znas za horizontalno i vertikalno. belo i crno.  ono svakodnevno i vanvremensko. svileni jorgan i damastni prekrivac... vertikalno kao zrak sunca. u istoimenom vijetnamskom filmu..

vertikalno kao vertikalni put akrama khana. put koji pocinje od sufiste rumija:

'umro sam kao mineral i postao biljka, zatim sam umro kao biljka i postao životinja. kad sam umro kao životinja postao sam čovek. zašto da se onda bojim nestanka u smrti? sledeći put umreću i pojaviću se s krilima i perjem kao anđelovim, a nakon toga, žureći u visine iznad anđela, ono što ne možeš ni zamisliti, biću upravo to!

 akram khan

njegov ples je  taj hitri korak ka andjelu. akram khan(rodjen 1974.) britanac je poreklom iz bangladesa. prvi pravi nastup imao  sa 14 godina kod petera brooka u "mahbharati". bio je hiperatktivno dete kome je ples bio terapija. ples se zvao kathaka.

"sve više i više, oklevajući, privlači me jaka horizontalna struja u kojoj vreme teče tako velikom brzinom, da je čak i naš dah prisiljen ubrzati samo da bismo mogli preživeti. uvek sam verovao da upravo u našem sporom izdisaju boravi duboka duhovna energija. u svetu koji se kreće tako brzo, s napretkom tehnologije i informacije, ja sam nekako sklon kretati se protiv te struje u potrazi za značenjem ne samo duhovne nego i vertikalne povezanosti."( on, akram khan) 

 

vertical ray of the sun

the sensual mysticism of entire vertical being...

e.e. cummings

Objavio sweet jane u 26. novembar 2012 20:03:01 | 3 komentara

alice, abbas, wilde i ptice

rodney smith

13. novembra 1862.  lewis carroll dao je obecanje alice liddell da ce "alisu u zemlji cuda" zavrsiti do bozica. ni jedno obecanje koje sam dala najsopstvenijoj alice nisam ispunila do kraja. nikada. bice  da sam zato ovako umorna, najumornija alice ikada. i spava mi se. a nema skoro nista od spavanja. sto je kazna. ili nagrada. kako se uzme. neki ljudi slave slavu. neki imendan. neki  trideset godina mature. ja bas nju - insomniju. james franco jedan od mojih insomnicara (i) sinoc me je obradovao u sporom plesu u "senkama i lazi". vrlo  nalik nekakvom novodobnom meursaultu. camusovom naravno. 

"to moze biti neko ko je sam/ ko prati spori let ptica iz kataloga..."(s. tisma)

ove ptice pratio je abbas kiarostami. u ovom zimskom kadru koji je f. f. coppola u svom najnovijem zoetrope magazinu "all-story" stavio na naslovnu stranu i pozvao ga za gosta dizajnera u tom broju. volim abbasove duge, spore kadrove i duboke, duboke dijaloge koje me te peku, te greju. kao sto volim dijaloge sa onima koji umeju da cute. vise nego monologe makar zamaskirane kao dijalog. nastojim da budem u drustvu ljudi koji umeju da vode dijaloge (ili da kvalitetno cute), koji su istinski zainteresovani za bliznjeg svog. no, ponekad ne mogu da izbegnem uzgajivace monomanijacke ego-garden. neki od njih udostaje te cak tzv. pitanja: - kako si? ali, istog trena, ni ne saslusavsi odgovor pocinju neverending story  o sebi sebi, sebi...mislim da ih cak i mrzim. i pocinjem sebi da dajem oprostaj i legitimnost za taj osecaj. sto naravno ne znaci da odustajem od cilja da ih niti vidim, niti cujem. cak i kada su mi ispred nosa.nego, slucajno listajuci septembarske "sveske" naleteh na tekst sanje cekov "sangajski bozuri - umetnice ili kurtizane?". a  i nadjoh jos neke njene radove na netu koji su me bas odusevili. mlada zena koja se bavi kineskom kulturom, posebno kineskom pozorisnom tradicijom i njenim uticajem na zapadni teatar. kakav entuzijazam se oseca u njenim recenicama...

negde je d.h. lawrence napisao da je celog zivota trazio nesto sto bi na njega delovalo kao religiozno.

moja najbolja prijateljica u susretu sa necim od cega bih ja ustuknula i paralisala se kaze mi sa osmehom i savrsenim mirom da sta god da se desi ona to prihvata bas kao u onom delu molitve: "neka bude volja tvoja...". a pritom nije nikakav religiozni fanatik. otisla je po dorucak za nas dve i u povratku mi onako, uzgred, rece (bez trunke patetike):- znas, dok sam se vracala razmisljala sam da smo se sigurno u nekom prethodnom zivotu znale i obecale jedna drugoj da cemo se naci i u nekom drugom. zato ne brini, naci cemo se opet..." okrenula sam glavu od stida da ne vidi talas patetike koji me je preplavio.onda je pricala je o energijama koju emituju neki ljudi koji je okruzuju. usudih se da je pitam kakvu energiju emitujem ja. zackiljila je okom i nagnula glavu:- trudis se, stvarno se trudis, ali ti si tuzna.

"radost i smeh moze prikrivati grubu, tesku i bezosecajnu narav. ali, iza tuge uvek je samo tuga. bol, za razliku od uzitka ne nosi masku..." (oscar wilde, de profundis)

 jednog letnjeg kisnog dana  2009. godine  iranski reditelje abbas kiarotsami se vozio kolima i jednom rukom drzao volan, a drugom napravio ovaj snimak gore. i jos neke nista manje lepe. "...i drove with one hand on the wheel, and used my other hand to take pictures. but maybe I shouldn’t say that – i wouldn’t want to promote bad driving.” - rekao je...

volim njegove filmove...

Objavio sweet jane u 14. novembar 2012 21:03:23 | 1 komentara

el triunfo?

kao sto jesen luduje u potrazi za identitetom neznajuci da li je prolece ili zima tako nekako i ja. zena sa migrenom koja lavira izmedju nezadovoljstva spoljasnjim zivljenjem i zadovoljstva unutrasnjom emigracijom, onom u svojoj glavi. hodajuci cardak ni na nebu ni zemlji.

gde to zivim? (mislim na spoljasnji kavez) koji je to sistem vrednosti? imam toliko prepametnih, obrazovanih, eticnih prijatelja koji nikako da pronadju svoje mesto u ovom drustvu, pa zive ko zna kako... jedna divna mlada zena koja je zavrsila japanski, druga koja je pred odbranom doktorata na fdu, jedan diplomirani lekar.... pri tom se bore lavovski, svasta pokusavaju... u isto vreme juce je neko ko se nije mrdnuo dalje od pocetka fakulteta, dakle sa srednjom strucnom spremom postao akademik. direktor drzavne televizije takodje sa srednjom skolom, odrzao uvredljivo predavanje studentima FPN sve ponoseci se sto nema visoko obrazovanje... prosle sedmice slucajno mi je dosao u ruke tekst jednog tzv. kulturnog radnika. sve sa titulama, a na jaslama drzavnim, dakle tvojim i mojim. nepismeno! stilski ocajno! tehnicki nistavno...

eh...

antonioni i ingmar bergman umrli su u istom danu - 30.07.2007.obojici je wenders posvetio svoj film "palermo shootig", svoj filmski esej o zivotu i smrti.

mozda je resenje otici u palermo. tamo gde na zidu jedne njegove palate stoji fresca el triunfo de la muerte... i stvarnog zivota. i stvarnog zivota!

okopavati svoj sopstveni vrt...

Objavio sweet jane u 2. novembar 2012 18:49:36 | 3 komentara

oh vavilon

5 i po sati leta i tamo si.

a tamo kula vavilonska naseg doba. najveca zgrada na svetu, najveci shopping mall, najveca dancing fontana, najvece ovo, najvece ono... dubai. val me je pitala pred odlazak da li sam ikada cula za nekog pisca, slikara, reditelja iz dubaija... oh, ne. :-) ali, sam cula za naftu, arhitektonska cudesa, money, money, money from dubai. shopping malls su hramovi religije koja se zove novac. no, ako sednete u drveni camac abru videcete kako tik do tih svetilista stoje cetvrti u kojima zivi jeftina radna snaga, pretezno ona iz bangladesa, pakistana, avganistana, indije... na ulicama cim padne noc  kosooke i tamnopute street walkerke. nema raja za sve znala sam i ranije.

niko vam nece nista ukrasti. kazna je odsecanje ruke. svetski dusebrzniici ovde se ne bave ljudskim pravima.

ne retko videcete nevidljive supruge. cak ni oci im se ne vide. istina, nisam bas sigurna da im to preterano smeta. ne znam...

bas slican cosmpolisu. cronenbergovom.  nyc je grad u kom se desava radnja "cosmopolisa" i grad u kome je mark rothko izvrsio samoubistvo.  film se zavrsava pogledom na njegova platna.

ok, zgrade su zadivljujuce, cak ostavljaju i bez daha, trava je zelena, meka, lepsa od bilo koje engleske, ljudi su ljubazni, svih rasa, nacija, naci ces i od ptice mleko...

ali, ja  preferiram stvarni zivot.

“nadam se da ću naslikati takve slike koje će pokvariti apetit svakom kurvinom sinu koji će jesti u toj prostoriji”, - rothko 

 Eric: "There's a poem I read in which the rat became a unit of currency."
Michael: "Yes, that would be interesting."
Eric: "Yeah, that would impact the world economy.
Michael: "The name along would be better than the dong or the kwacha."
Eric: "The name says everything."
Michael: "Yes, the rat..."
Eric: "Yes, the rat closed lower today against the Euro."
Michael: "Yes, there was growing concern that the Russian rat would be devalued."
Eric: "White rats! Think about that!"
Michael: "Yes, pregnant rats"
Eric: "Major sell-off of pregnant Russian rats."
Michael: "Britain converts the rat."
Eric: "Joins trans-universal currency"
Michael: "Yes, US establishes rat standard"
Eric: "Is every US dollar redeemable for rat?"
Michael: "Damn rats"
Eric: "Yes, stockpiling of dead rats cause global health menace"

cosmopolis/david cronenberg

 

Objavio sweet jane u 29. oktobar 2012 19:46:02 | 2 komentara

Went down the hill, other day / soul got happy and stayed all day

photo by melvin sokolsky

volim ovaj vikend koji je prosao. i pamticu ga.

na prvi pogled obecavanja su mu bila mizerna. i nebo se spustilo, tesko i sivo, daljinac za alarm na kolima mi se zaglavio, pocela je kisa da pada, desni brisac je odlucio naprasno i on da se pokvari, a radnik na benzinskoj je bio krajnje nezainteresovan za moje pitanje sta bih mogla da ucinim sa brisacem... pomislila sam da je mozda bolje da se okrenem i vratim... a onda negde pre skretanja za backu topolu nezadrzivo je grunulo sunce. i sve je pod njim izgledalo prijateljski. prilaz kanjizi je tako francusko sampanjski, brezuljci pitomi, po njima klizili su traktori i kombajni u potrazi za kukuruzom... mogla sam da zaplacem. zamisljala sam sta bih osecala da sam ja jozef nadj i da prilazim svom rodnom mestu sa nekog dalekog puta...

zaustavih se na ulazu da pitam gde je put za banju i dobih ljubazne smernice starijeg gospodina koji je sredjivao travnjak ispred kuce. uopste, u kanjizi bi volter bio zadovoljan. tu zive ljudi koji umeju da obradjuju svoj sopstveni vrt. 

mesto lisene svake megalomanije. park se samo zove prozaicno narodni, ali je tako poetican. i moja majcica seta po njemu svaki dan zaboravljajuci, barem tamo, na sve ruzno sto se desilo ove zlokobne godine. pozeleh samo da je i on tu...

sutradan sam uvece, nesto posle 20:00, videla ono sto je on video 5. juna u 21:30. u  predstavi "the four season restaurant" . skenirani dozivljaj njegove duse. dok se zvuk medjuzvezdanog trvenja tik uz crnu rupu obrusavao po meni kroz suze sam uspevala da vidim natpis na ekranu: ne ostavljaj me... klecim pred tobom... ne, ne...

negde na dnu duse sumnja je pustila jak koren. sta ako nas ostavlja? ako ima pametnija posla od brige o nama i da kao empedokle padamo u grotlo vulkana i da ce od nas ostati tek bronzane sandale?

ja sam plakala. i a. je plakala. upravnik lokalnog pozorista  je razmenjivao gotovo sve vreme sms poruke. devojkama ispred zazvonio je mobilni i izasle su.  zivot bi trebalo do odbije da igra za takvu publiku...

the four seasons reastaurant, romeo castellucci, photo c. renaud de lage

Objavio sweet jane u 19. septembar 2012 21:43:01 | 3 komentara

sloboda je kip u njujorskoj luci...

photo by anna di prospero

... a silencio je klub u lincovom filmu...

"riječ koja izlazi iz teksta nemoćna je jer je tekst nemoćan. tekst kao narativni oblik nema više nadmoć koju je imao nekad, on je odveć slab - pogotovo u današnje vrijeme. po mom mišljenju danas više ne postoji dramaturgija koja može prikazati današnje vrijeme ni poduprijeti ono što se događa na sceni."  (romeo castellucci)

zato i volim neverbalno pozoriste. tek koliko je neophodno verbalne malickove filmove... 4 minuta i 33 sekunde, kompoziciju bez nota johna cagea...haiku razgovore....razgovore pogledom... the beauty of silence.

kada bi ona bila moguca...

there is no such thing as an empty space or an empty time. there is always something to see, something to hear. in fact, try as we may to make a silence, we cannot.  

- john cage

 vanessa bruno

magdalena lutek

Objavio sweet jane u 12. septembar 2012 23:55:19 | 0 komentara

carobnjak iz austina - j.d. salinger filma

malick

venecijanski ziri nije imao razumevanja za njegovo cudo. cuda se ni ne razumeju. pustis im se ili ne pustis. ja prosto nemam izbora. progutalo me. ovo cudo.  na nevidjeno. moje poverenje ide tako ili nikako. iz stomaka. ili tek ispod grla. kakogod, ali tako je.

srecno gutanje. malo reci. puno pogleda. unutar. i oko. i gore i dole. na oblake, travu, krosnje, predele, mrave... na ptice.

usla bih u bilo koji njegov film i ostala tamo.

i pratila "spori let ptica iz kataloga"...

to the wonder. 

neki nasi mediji kazu da producenti kao nisu zabelezili na odjavnoj spici da je jedna od muzickih numera (i u ovom malickovom filmu) kompozicija arsenija jovanovica, a na vise stranica na webu moze da se vidi soundtrack sa uredno zabelezenom i njegovom numerom. toliko o odnosu ove sredine prema onima koji vrede.

dakle, to the wonder sountrack:

• “Now Now” Written by Anne Clark Performed by St. Vincent
• “Quadrospazzed” Written and Performed by Thee Oh Sees
• “Fratres for Eight Cellos” Composed by Arvo Part Performed by Hungarian State Opera Orchestra Conducted by Tamas Benedek
• “Harold in Italy, Op. 16, II.” Composed by Hector Berlioz Performed by The San Diego Symphony Orchestra Conducted by Yoav Talmi
• “Parsifal: Prelude to Act One” Composed by Richard Wagner Performed by Hanan Townshend
• “Parsifal: Prelude to Act One” Composed by Richard Wagner Performed by The Mariinsky Orchestra Conducted by Valery Gergiev
• “Die Jahreszeiten (The Seasons), H0B.XXI;3? Composed by Franz Joseph Haydn Performed by Mozarteum Orchestra Conducted by Ivor Bolton
• “Ancient Airs and Dances, Suite No. 2, P.138? Composed by Ottorino Respighi Performed by Ireland National Symphony Orchestra Conducted by Rico Saccani
• “June (Barcarolle)” Performed by Morton Gould at The Piano Arranged and Conducted by Morton Gould Composed by Piotr Ilich Tchaikovsky
• “Ou Tu T’Endors” Written by Michael Tuccio Performed by Ishtar Alabina
• “Symphony No. 9 in E Minor ‘From the New World’, Op. 95” Composed by Antonin Dvorak Performed by the Bartlesville High School Band
• “Miss Mary Mack” Traditional
• “Symphony No. 3, Op. 36, ‘Symphony of Sorrowful Songs’ – II. Lento Cantabile Semplice” Composed by Henryk Gorecki Performed by Polish National Radio Symphony Orchestra Conducted by Antoni Wit
• “Symphony No. 3, Op. 36, ‘Symphony of Sorrowful Songs’ – III. Lento – Sostenuto Tranquillo Ma Cantabile” Composed by Henryk Gorecki Performed by Polish National Radio Symphony Orchestra Conducted by Antoni Wit
• “Unto Us A Child Is Born; Alleluia (From Christmas Cantata No. 142)” Written by J.S. Bach Performed by Hanan Townshend
• “Cantus Arcticus, Op. 61, ‘Concerto for Birds and Orchestra’: III. Joutsenet Muuttavat (Swans Migrating)” Composed by Einojuhani Rautavaara Performed by Royal Scottish National Orchestra
• “Les Saisons (The Seasons), Op. 37b-June:Barcarolle” Composed by Pyotr Ilyich Tchaikovsky Performed by llona Pruyni
• “Piano Concerto No. 2 in F Major, Op. 102” Composed by Dmitry Shostakovich Performed by New Zealand Symphony Orchestra Conducted by Christopher Lyndon-Gee
• “The Isle of the Dead, Op. 29? Composed by Sergei Rachmaninov Performed by Royal Philharmonic Orchestra Conducted by Enrique Batiz
• “Cosmic Beam Drone # 1” Written and Performed by Francesco Lupica
• “Cosmic Beam Take 1” Written and Performed by Francesco Lupica and Lee Scott
• “Cosmic Beam Take 5” Written and Performed by Francesco Lupica and Lee Scott
• “Troops Advance” Written and Performed by Francesco Lupica and Lee Scott
• “McKron Freaks” Written and Performed by Francesco Lupica and Lee Scott
• “Prophecy of the Village Kremna” Written and Performed by Arsenije Jovanovic
• “The Medusa Song” Written and Performed by Tatiana Chiline
• “So Go” Written by Lauren Marie Mikus Performed by Lauren Marie Mikus and Hanan Townshend
• “The Little Grey Wolf” Traditional Performed by Olga Kurylenko
• “Bartlesville Fight Song” Performed by the Bartlesville High School Band
• “Lahaul Valley” Composed and Performed by David Parsons

to the wonder

the world was like a faraway planet, to which i could never return ... I thought what a fine place it was, full of things that people can look into and enjoy.
        – holly (sissy spacek) in badlands

knight of cups

posle "to the wonder" "knight of cups" je sledeci film koji malick ove godine kreira. u sinopsisu pise: muskarac u potrazi za ljubavlju i istinom. glavna uloga christian bale. meni dovoljno.

btw, u tarotu karta knight of cups je:

• ROMANTIC..........OVEREMOTIONAL
• IMAGINATIVE..........FANCIFUL
• SENSITIVE..........TEMPERAMENTAL
• REFINED..........OVERREFINED
• INTROSPECTIVE..........INTROVERTED

natalie portman & christian bale knight of cups

malick, portman, bale - knight of cups

"he may be the only film-maker working now to whom the word "magical" can be applied..." david thomson, guardian

lawless - i treci film najveceg poete-filozofa medju rediteljima u ovoj godini

"an enigmatic and assiduously reclusive figure, malick has been referred to as the j.d. salinger of the movies.- peter homden

Objavio sweet jane u 10. septembar 2012 22:03:00 | 2 komentara

o lepom i cudovistima

moze li lepota da kontrolise, obuzda ruznocu?

moze li lepota da rasplamsa dobrotu?

lepota shvacena kao sklad, kao opijenost estetikom.

lepota kao kredo: "igraj fer play".

lepota kao umetnost fokusiranja paznje na dobro i plemenito.

hej, toliko sam toga lepog videla ovih dana!

moja instruktorka joge s vremena na vreme podseca da tamo gde je paznja tamo ide nasa energija...

a sta sa paznjom koja mi se otima i ide tamo u sledecu sredu, na ono na sta ne zelim ni da mislim?

gledala sam juce prelepe snimke sa snimanja malickovog najnovijeg filma, zamisljam kako ce te slike izmontirati kako samo on zna u jos jedan film...

knjight of cups. ime filma. u opisu mu stoji: jedan muskarac u potrazi za ljubavlju i istinom. muskarac je christian bale.

sasvim slucajno sam naisla na roman "almodovarova teorema" coveka bez lica, antonia casasa rosa. coveka koji je "voleo spoj tragicnosti reci i prijatnosti muzike." koji voli "kada se svetovi dodiruju, svet najcistije apstraktnosti i svet telesnosti."

sigurno bi mu se svidela pevacica jihae. severrnokoreanka koja zivi u nyc.

jihae je lepa, zanimljiva, obrazovana, talentovana...

nju sam otkrila danas na sajtu/projektu: http://anafternoonwith.com/2010/06/16/jihae/

autor projekta, njujorski fotograf michael mundy kaze:

“This is a project about people. It is a project about our space and the things we keep and the things we don’t throw away. It is a project about looking for and finding connections we all have. It is about seeing yourself in these spaces.  Every picture is a portrait of the owner –  be it a room, an object or a view. Every portrait in the end becomes a self-portrait. So in the end this is a project about me.”

julian assange se pojavio na terasi ekvadorske ambasade u londonu.  u ninu je pocela da izlazi njegova neautorizovana biografija. meni je lepo ovo sto je rekao (kao i ono sta cini): -nisam neki originalni politicki mislilac, niti sam ikada to tvrdio, ali poznajem tehnologiju i poznajem strukturu vlasti i bio sam spreman da ove druge, gde god je to moguce, bacim u kiselu kupku i rastvorim ih do kostiju. pomislio sam: mozemo mirno da vodimo svoje zivote, brinuci o kreditu za kucu ili da li smo dovoljno slavni ili bogati ili istinski voljeni – ili da pogledamo okosnice naseg sveta i isprobamo da li su dobre i istinite.

proslog petka, negde oko 7 uvece, ispred zgrade naspram moje sede mlada zena i njena cca petogodisnja kci. malena je pita:

- mama, da li smo mi cudovista?

majka: - ne bi trebalo da jesmo.

---

"osecam snagu ljudske zudnje, njenog straha, njene siline. osecam te gladne poglede. potrebu za unistavanjem. to je, bez sumnje, osnovni ljudski poriv. potpuno unistavanje lepote. a posle toga se mozemo opustiti da bismo nesto stvorili. vidimo to i u ratovima koji se danas vode i ciji duboki cinizam otkrivamo u cinjenici da su oni postali nesto poput trgovinskih transakcija. razoromo, unistimo celu populaciju, a onda, nagli preokret, rusilac postaje ljubazni filantrop koji, s ugovorom u ruci, nudi da ponovo izgradi tu zemlju."

almodovarova teorema, antnio kazas ros

ne bi trebalo da jesmo...

Objavio sweet jane u 28. avgust 2012 21:20:04 | 0 komentara

How the Wizard arrived in Oz

nedavno sam procitala tekst charlesa simica o pesnicima i novcu. o tome kako gde su pesnici nema novca. i obrnuto. i citira nekoga ko kaze "kada bi samo ljudi citali poeziju..."

ovaj mladic cije sam fotografije okacila na ovom postu cita poeziju. o, da... na njujorskom univerzitetu drzi kurs o transformaciji poezije u film. o zivotu pesnika harta cranea rezirao je film za koji je napisao i scenario i glumi glavnu rolu. film se zove the broken tower , a on se zove james franco.

ja sam ga zapazila u flmovima "127 hours" i "milk". igrao je i u filmu o jamesu deanu.

najnoviji je carobnjak iz oza.

rodjen je 1978. i vrli novi svete, studirao je glumu, reziju i knjizevnost, a trenutno je univerzitetu yale na doktorskim studijama iz knjizevnosti.

nedavno je objavio knjgu prica "palo alto". kolumnista je playboya. uradio je intervju sa marinom abramovic, sa kojom se i druzi.

ima muzicki duet sa vizuelnim umetnikom kalupom linzyjem  "kalup & franco".

u la moca muzeju ove godine imao je izlozbu "rebel" inspirisanu filmom "buntovnik bez razloga".

zastitno je lice branda gucci.

kaze da spava dva sata...

127 hours

james dean-james franco

james franco i marina abramovic

Love Incarnate

Objavio sweet jane u 23. avgust 2012 22:28:40 | 2 komentara

nemoj da mesas naivni optimizam sa srecom

marilyn monroe

leto u gradu, a odmor tek na jesen... no, to nije razlog da ne priustim sebi oazu gde god nadjem zgodno mesto.

sporo spremanje za odlazak na job u blagoslovenoj tisini svakog radnog dana i gledanje suncu u oci. ok, ja prva spustam pogled. ono je nezbunjivo. i izdrzivije. kao sto bog zapoveda.

na pauzi brzi korak po vrevi do omiljenog kafea. jutros me docekao prince i "the greatest romance" (that’s ever been sold). onda narucih produzeni sa mlekom i vodu, pa, otvoram knjigu. za susednim stolovima u 90% slucaja u ovo doba dana samo stranci. jutros svi do jednog citaju knjige. oh, boze, da li ovako izgleda raj?

#1 knjiga ove sedmice je "destruktivne emocije" (naucni dijalog sa dalaj lamom). svako malo nesto zapisujem u svoju lepu beleznicu. i sta god da je napolju ja sam tu u toj vremenskoj kapisli zasticena. mozda u nekoj od paralelnoj dimenziji sam najugrozenija osoba u postojanju ever, ali tu sam sigurna.  i sve stima.

ti boga, sledeca stvar je "buona sera signorina" louis prima!

u okviru projekta "mind & life" naucnici, monasi budisticki i dalaj lama ovog puta diskutuju o emocijama, o razlici u njihovom poimanju izmedju zapadnog coveka i budiste, o sreci, o tragovima koje meditacija ostavlja na mozgu... i dusi!

meni najfascinantniji ucesnik ove sesije je francuz matthieu ricard, dalaj lamin prevodilac za francuski jezik. covek cudesne biografije. rodjen 1946, u parizu u porodici intelektualaca. majka slikarka, prijateljica bretona, bunuela, stravinskog, gurdjajeva... (potonji mu je bio kum na rodjenju) otac  francuski akademik, poznat pod imenom jean-fracois revel koji je zauzeo la fontenovu stolicu u fr. akademiji... u 26. godini matthieu je doktorirao molekularnu biologiju na cuvenom pasterovom institutu, da bi sjajnu naucnu karijeru u timu nobelovca napustio i otisao na himalaje... fenomen srece je kljucno podrucje njegovog interesovanja i proucavanja. jedan je od najblizih saradnika dalaj lame. izmedju ostalog uspesno se bavi se i fotografijom.

kad su naucnici sa americkog univerziteta wisconsin skenirali njegov mozak zakljucili su da je stanje levog dela frontalnog korteksa, koji ukazuje na pozitivne emocije, daleko bolje razvijeno nego kod bilo kojeg drugog ispitanika, da emituje daleko najjace signale koje su ikada videli.
 

da, matthieu ricard je crno na belo najsrecniji covek na svetu!

napisao je sjajnu knjigu o sreci! ukoliko od nje ocekujete instat recepte kako da postignete srecu zaobidjite je. put do srece, kaze ricard, vodi kroz stalne, uporne vezbe meditacije, negovanja emocionalne ravnoteze, unutrasnjeg mira, paznje, altruisticne ljubavi. ,, "znanje nije baratanje gomilom informacija i ucenje, nego razumevanje prave prirode stvari.", kaze on.

"sreca je rezultat iskustva, do nje se dolazi kad uvezbate vestine upravljanja umom. no, kad vec pitate - veroatno je lakse biti nesrecan. da biste bili mrzovoljni i depresivni, ili pak sebicni, ne morate vezbati. " (m. ricard)

 

belmondo & karina

"ono sta sam otkrio nikada nije zahtevalo slepu veru. bogata, prakticna nauka uma, altruistička umetnost zivljenja, smislena filozofija i duhovna vezba vodile su do prave unutrasnje transformacije tokom proteklih trideset pet godina, nikada se nisam suprotstavio naucnom duhu - odnosno, kako ga ja nazivam, empirijskoj potrazi za istinom. upoznao sam i ljudska bica koja su bila trajno srecna. zapravo, i vise od onoga sto zovemo srecnim: imala su duboki uvid u stvarnost i prirodu uma i bila su puna milosrdja." (m. ricard)

photo by max wanger

Objavio sweet jane u 7. avgust 2012 18:19:51 | 3 komentara

to imagine is everything

akram khan

hej! veceras se otvaraju olimpijske igre. moj omiljeni baletski artist akram khan inace koreograf ceremonije otvaranja napisao je danas na svom fb profilu:

- couldn't sleep last night, nightmare about rain falling during our piece. then this morning I thought sometimes things fall apart so better things can fall together!.. so we will just have to discover how to do it at that moment. the unknown is so frightening and yet so exciting!

a na njegovom sajtu stoji citat anatola francea: to know is nothing at all; to imagine is everything.

sto sam starija uvidjam koliko je to istinito i stvarno. masta je stvarna. jedino masta.

a ovo leto mi je lepljivo, sporo i gradsko. tu i tamo dunavsko. (dvopipogodisnja natalija rekla je danas: - idem na duvan reku.)

i citalacko.

na mom stolu trenutno je 5 knjiga. gustam ih naizmenicno:

- vodic jedne plavuse: nevene rendeli (hvala ivani koja je uredila ovu knjigu i koja mi ju je preporucila. ivana rendeli na hrt-u vodi sjajnu emisiju "boje turizma". )

- mesnevija 1: rumi

- destruktivne emocije (naucni dijalog sa dalaj-lamom): zapisao danijel goleman

- sumrak masina: dzon zerzan i

- novi talas - portret jedne mladosti: antoan de bek (hvala amelie na preporuci)

do poslednjeg daha...

a bila bih radije na mljetu npr. o, yeah.

i biti cu: to imagine is everything...

belmondo, anna karina & godard

Objavio sweet jane u 27. jul 2012 20:50:00 | 5 komentara

leto, smrt, zene koje citaju i vecni grad

mia farrow i frank sinatra na black&white balu pod maskama, nyc, 1966, domacin truman capote

"smrt se vratila u krevet, privila se uz muskarca i, ne shvatajuci sta joj se desavalo, ona koja nikada nije spavala, osetila kako joj san nezno spusta kapke. sledeceg dana niko nije umro."

ovako se zavrsava saramagov roman "smrt i njeni hirovi"

smrt me je blokirala ovog leta. 5. juna u 21:30 tacno. 

zato sam retko ovde.

znam da je imao taj uzasan strah od nje.

od smrti.

i to je sve sto znam. nikada mi nije pricao kako je zamislja, nikada ga nisam pitala kako je zamislja. a "sve sto mozes da zamislis stvarno je"?

sada pricam sa njegovom fotografijom. blago je nasmejan. izrazeno melanholican. na njoj. i u zivotu. mislim da sam bas (i) to nasledila od njega.

razgovaram sa njegovom fotografijom, ali ni nju ne pitam. kako zamislja smrt...

pricamo o drugim stvarima. vaznijim ili nevaznijim od te.

trudim se da razmisljam  o drugim stvarima. trudim se da ni ne razmisljam. samo da disem. da se usredsredim na dah.

moracu da sebi vratim jogu. sto pre.

kad bolje razmislim volela bih na odmor da odem u rim. jer je vecan. i da odem i u ostiju ovog puta. tamo gde je umro pasolini.  da lutam, cunjam ulicama rima. ovog puta postedjena obilaska historijskih znamenitosti. da se izgubim u tom gradu u kome se jedino ne plasim da se izgubim. iako imam fobiju od ranog detinjstva od gubljenja u nepoznatom prostoru.

marilyn monroe

a ona je volela da cita. kada se upoznala sa arthurom millerom poklonio joj je zbirku pesama e.e.cummingsa...

ovo je spisak naslova koji su ostali iza nje:

1) Let's Make Love by Matthew Andrews (novelisation of the movie)
2) How To Travel Incognito by Ludwig Bemelmans
3) To The One I Love Best by Ludwig Bemelmans
4) Thurber Country by James Thurber
5) The Fall by Albert Camus
6) Marilyn Monroe by George Carpozi
7) Camille by Alexander Dumas
8) Invisible Man by Ralph Ellison
9) The Boston Cooking-School Cook Book by Fannie Merritt-Farmer
10) The Great Gatsby by F Scott Fitzgerald
11) From Russia With Love by Ian Fleming
12) The Art Of Loving by Erich Fromm
13) The Prophet by Kahlil Gilbran
14) Ulysses by James Joyce
15) Stoned Like A Statue: A Complete Survey Of Drinking Cliches, Primitive, Classical & Modern by Howard Kandel & Don Safran, with an intro by Dean Martin (a man who knew how to drink!)
16) The Last Temptation Of Christ by Nikos Kazantzakis
17) On The Road by Jack Kerouac
18) Selected Poems by DH Lawrence
19 and 20) Sons And Lovers by DH Lawrence (2 editions)
21) The Portable DH Lawrence
22) Etruscan Places (DH Lawrence?)
23) DH Lawrence: A Basic Study Of His Ideas by Mary Freeman
24) The Assistant by Bernard Malamud
25) The Magic Barrel by Bernard Malamud
26) Death In Venice & Seven Other Stories by Thomas Mann
27) Last Essays by Thomas Mann
28) The Thomas Mann Reader
29) Hawaii by James Michener
30) Red Roses For Me by Sean O'Casey
31) I Knock At The Door by Sean O'Casey
32) Selected Plays by Sean O'Casey
33) The Green Crow by Sean O'Casey
34) Golden Boy by Clifford Odets
35) Clash By Night by Clifford Odets
36) The Country Girl by Clifford Odets
37) 6 Plays Of Clifford Odets
38) The Cat With 2 Faces by Gordon Young
39) Long Day's Journey Into Night by Eugene O'Neill
40) Part Of A Long Story: Eugene O'Neill As A Young Man In Love by Agnes Boulton
41) The Little Engine That Could by Piper Watty (with childish pencil scrawls at end, possibly MM's)
42) The New Joy Of Cooking by Irma S. Rombauer & Marion Rombauer-Becker (with some cut recipes, page markers, a typed diet sheet and manuscript shopping list, apparently in MM's hand, laid in)
43) Selected Plays Of George Bernard Shaw
44) Ellen Terry And Bernard Shaw - A Correspondence
45) Bernard Shaw & Mrs Patrick Campbell - Their Correspondence
46) The Short Reigh Of Pippin IV by John Steinbeck
47) Once There Was A War by John Steinbeck
48) Set This House On Fire by William Styron
49) Lie Down In Darkness (William Styron?)
50) The Roman Spring Of Mrs Stone by Tennessee Williams
51) Camino Real by Tennessee Williams
52) A Streetcar Named Desire by Tennessee Williams (with notes by MM)
53) The Flower In Drama And Glamour by Stark Young (inscribed to MM by Lee Strasberg, Christmas 1955)

American Literature

54) Tender Is The Night by F. Scott Fitzgerald
55) The Story Of A Novel by Thomas Wolfe
56) Look Homeward Angel by Thomas Wolfe
57) A Stone, A Leaf, A Door (Thomas Wolfe?)
58) Thomas Wolfe's Letters To His Mother, ed. John Skally Terry
59) A Farewell To Arms by Ernest Hemingway
60) The Sun Also Rises by Ernest Hemingway
61) Winesburg, Ohio by Sherwood Anderson
62) Sister Carrie by Theodore Dreiser
63) Tortilla Flat by John Steinbeck
64) The American Claimant & Other Stories & Sketches by Mark Twain
65) In Defense of Harriet Shelley & Other Essays (Mark Twain?)
66) The Adventures Of Huckleberry Finn by Mark Twain
67) Roughing It (Mark Twain?)
68) The Magic Christian by Terry Southern
69) A Death In The Family by James Agee
70) The War Lover by John Hersey
71) Don't Call Me By My Right Name & Other Stories by James Purdy
72) Malcolm by James Purdy

Anthologies

73) The Portable Irish Reader (pub. Viking)
74) The Portable Poe - Edgar Allen Poe
75) The Portable Walt Whitman
76) This Week's Short Stories (New York, 1953)
77) Bedside Book Of Famous Short Stories
78) Short Novels Of Colette
79) Short Story Masterpieces (New York, 1960)
80) The Passionate Playgoer by George Oppenheimer
81) Fancies And Goodnights by John Collier
82) Evergreen Review, Vol 2, No. 6
83) The Medal & Other Stories by Luigi Pirandello

Art

84) Max Weber (art book - inscribed to MM by 'Sam' - Shaw?)
85) Renoir by Albert Skira
86) Max by Giovannetti Pericle
87) The Family Of Man by Carl Sandburg
88-90) Horizon, A Magazine Of The Arts (Nov 1959, Jan 1960, Mar 1960.)
91) Jean Dubuffet by Daniel Cordier

Biography

92) The Summing Up by W. Somerset Maugham
93) Close To Colette by Maurice Goudeket
94) This Demi-Paradise by Margaret Halsey
95) God Protect Me From My Friends by Gavin Maxwell
96) Minister Of Death: The Adolf Eichmann Story by Quentin Reynolds, Ephraim Katz and Zwy Aldouby
97) Dance To The Piper by Agnes DeMille
98) Goodness Had Nothing To Do With It by Mae West
99) Act One by Moss Hart

Christian Science

100) Science And Health With Key To The Scriptures by Mary Baker Eddy
101) Poems, Including Christ And Christmas by Mary Baker Eddy

Classical Works

102) 2 Plays: Peace And Lysistrata by Aristophanes
103) Of The Nature Of Things by Lucretius
104) The Philosophy Of Plato
105) Mythology by Edith Hamilton
106) Theory Of Poetry And Fine Art by Aristotle
107) Metaphysics by Aristotle
108-111) Plutarch's Lives, Vols 3-6 only (of 6) by William and John Langhorne

Counter-Culture

112) Bound For Glory by Woody Guthrie
113) The Support Of The Mysteries by Paul Breslow
114) Paris Blues by Harold Flender
115) The Shook-Up Generation by Harrison E. Salisbury

Foreign-Language Texts And Translations

116) An Mands Ansigt by Arthur Miller
117) Independent People by Halldor Laxness
118) Mujer by Lina Rolan (inscribed to MM by author)
119) The Havamal, ed. D.E. Martin Clarke
120) Yuan Mei: 18th Century Chinese Poet by Arthur Waley
121) Almanach: Das 73 Jahr by S. Fischer Verlag

French Literature

122) Madame Bovary by Gustave Flaubert
123) The Works Of Rabelais
124) The Guermantes Way by Marcel Proust
125) Cities Of The Plain by Marcel Proust
126) Within A Budding Grove by Marcel Proust
127) The Sweet Cheat Gone by Marcel Proust
128) The Captive by Marcel Proust
129) Nana by Emile Zola
130) Plays by Moliere

Freud

131) The Life And Work of Sigmund Freud by Ernest Jones
132) Letters Of Sigmund Freud, ed. Ernest L. Freud
133) Glory Reflected by Martin Freud
134) Moses And Monotheism by Sigmund Freud
135) Conditioned Reflex Therapy by Andrew Salter

Gardening & Pets

136-137) The Wise Garden Encyclopedia, ed. E.L.D. Seymour (2 editions)
138) Landscaping Your Own Home by Alice Dustan
139) Outpost Nurseries - publicity brochure
140) The Forest And The Sea by Marston Bates
141) Pet Turtles by Julien Bronson
142) A Book About Bees by Edwin Way Teale
143) Codfish, Cats & Civilisation by Gary Webster

Humor

144) How To Do It, Or, The Art Of Lively Entertaining by Elsa Maxwell
145) Wake Up, Stupid by Mark Harris
146) Merry Christmas, Happy New Year by Phyllis McGinley
147) The Hero Maker by Akbar Del Piombo & Norman Rubington
148) How To Talk At Gin by Ernie Kovacs
149) VIP Tosses A Party, by Virgil Partch
150) Who Blowed Up The House & Other Ozark Folk Tales, ed. Randolph Vance
151) Snobs by Russell Lynes

Judaica (MM officially converted to Judaism upon her marriage to Miller).

152) The Form of Daily Prayers
153) Sephath Emeth (Speech Of Truth): Order Of Prayers For The Wholes Year In Jewish and English
154) The Holy Scriptures According To The Masoretic Text (inscribed to MM by Paula Strasberg, July 1, 1956)

Literature

155) The Law by Roger Vailland
156) The Building by Peter Martin
157) The Mermaids by Boros
158) They Came To Cordura by Glendon Swarthout
159) The 7th Cross by Anna Seghers
160) A European Education by Romain Gary
161) Strike For A Kingdom by Menna Gallie
162) The Slide Area by Gavin Lambert
163) The Woman Who Was Poor by Leon Bloy
164) Green Mansions by W.H. Hudson
165) The Contenders by John Wain
166) The Best Of All Worlds, Or, What Voltaire Never Knew by Hans Jorgen Lembourn (is this the same guy who later wrote '40 Days With Marilyn'?)
167) The Story Of Esther Costello by Nicholas Montsarrat
168) Oh Careless Love by Maurice Zolotow (MM biographer)
169) Add A Dash Of Pity by Peter Ustinov
170) An American Tragedy by Theodore Dreiser (filmed as A Place In The Sun - MM admired Elizabeth Taylor's performance)
171) The Mark Of The Warrior by Paul Scott
172) The Dancing Bear by Edzard Schaper
173) Miracle In The Rain by Ben Hecht (co-author of MM's autobiography)
174) The Guide by R.K. Narayan
175) Blow Up A Storm by Garson Kanin (later wrote screenplay 'Moviola', featurning an MM-based character)
176) Jonathan by Russell O'Neill
177) Fowlers End by Gerald Kersh
178) Hurricane Season by Ralph Winnett
179) The un-Americans by Alvah Bessie (later wrote The Symbol, a novel loosely based on MM's life)
180) The Devil's Advocate by Morris L. West
181) On Such A Night by Anthony Quayle
182) Say You Never Saw Me by Arthur Nesbitt
183) All The Naked Heroes by Alan Kapener
184) Jeremy Todd by Hamilton Maule
185) Miss America by Daniel Stren
186) Fever In The Blood by William Pearson
187) Spartacus by Howard Fast
188) Venetian Red by L.M. Pasinetti
189) A Cup Of Tea For Mr Thorgill by Storm Jameson
190) Six O'Clock Casual by Henry W. Cune
191) Mischief by Charlotte Armstrong (the movie 'Don't Bother To Knock' was based on this novel)
192) The Gingko Tree by Sheelagh Burns
193) The Mountain Road by Theodore H. White
194) Three Circles Of Light by Pietro Di Donato
195) The Day The Money Stopped by Brendan Gill
196) The Carpetbaggers by Harold Robbins (Hollywood-set bestseller, featuring a Jean Harlow-based character, Rina Marlowe. Marilyn's secretary, Margerie Stengel, recalls that Marilyn was reading a Robbins novel in her New York apartment in 1961.)
197-198) Justine by Lawrence Durrell (2 editions, possibly read during filming of The Misfits)
199) Balthazar by Lawrence Durrell
200) Brighton Rock by Graham Greene
201) The Secret Agent by Joseph Conrad
202) The Unnamable by Samuel Beckett
203) Portrait Of The Artist As A Young Dog by Dylan Thomas (Marilyn met Thomas in Shelley Winters' apartment circa 1951)
204) Hear Us O Lord From Heaven Thy Dwelling Place, by Malcolm Lowry

Modern Library

205) The Sound And The Fury/As I Lay Dying, by William Faulkner
206) God's Little Acre by Erskine Caldwell
207) Anna Christie/The Emperor Jones/The Hairy Ape by Eugene O'Neill (Marilyn played Anna in a scene performed at the Actor's Studio in 1956)
208) The Philosophy Of Schopenhauer by Irwin Edman
209) The Philosophy Of Spinoza by Joseph Ratner
210) The Dubliners by James Joyce
211) Selected Poems by Emily Dickinson
212) The Collected Short Stories by Dorothy Parker (Friend of Marilyn's, lived nearby her Doheny Drive apartment in 1961)
213) Selected Works by Alexander Pope
214) The Red And The Black by Stendhal
215) The Life Of Michelangelo by John Addington
216) Of Human Bondage by W. Somerset Maugham (Niagara director Henry Hathaway wanted to film this with MM and James Dean. It was eventually made with Kim Novak and Laurence Harvey.)
217) Three Famous French Romances (W. Somerset Maugham?)
218) Napoleon by Emil Ludwig
219) Madame Bovary by Gustave Flaubert (a second copy?)
220) The Poems And Fairy-Tales by Oscar Wilde
221) Alice's Adventures In Wonderland/Through The Looking Glass/The Hunting Of The Snark, by Lewis Carroll
222) A High Wind In Jamaica by Richard Hughes
223) An Anthology Of American Negro Literature, ed. Sylvestre C. Watkins

Music

224) Beethoven: His Spiritual Development by J.W.N. Sullivan
225) Music For The Millions by David Ewen
226) Schubert by Ralph Bates
227) Men Of Music by Wallace Brockaway and Herbert Weinstock

Plays

228) The Potting Shed by Graham Greene
229) Politics In The American Drama by Caspar Nannes
230) Sons Of Men by Herschel Steinhardt
231) Born Yesterday by Garson Kanin (MM auditioned for the movie, but Judy Holliday got the part)
232) Untitled & Other Radio Drams by Norman Corwin
233) Thirteen By Corwin, by Norman Corwin
234) More By Corwin, by Norman Corwin
235) Long Day's Journey Into Night by Eugene O'Neill (a second copy)
236) Best American Plays: Third Series, 1945-1951
237) Theatre '52 by John Chapman
238) 16 Famous European Plays, by Bennett Cerf and Van H. Cartmell
239) The Complete Plays Of Henry James
240) 20 Best Plays Of The Modern American Theatre, by John Glassner
241) Elizabethan Plays by Hazelton Spencer
242) Critics' Choice by Jack Gaver
243) Modern American Dramas by Harlan Hatcher
244) The Album Of The Cambridge Garrick Club

European Poetry

245) A Shropshire Lad by A.E. Houseman
246) The Poetry & Prose Of Heinrich Heine by Frederich Ewen
247) The Poetical works Of John Milton, by H.C. Beeching
248) The Poetical Works Of Robert Browning (H.C. Beeching?)
249) Wordsworth by Richard Wilbur
250) The Poetical Works Of Shelley (Richard Wilbur?)
251) The Portable Blake, by William Blake
252) William Shakespeare: Sonnets, ed. Mary Jane Gorton
253) Poems Of Robert Burns, ed. Henry Meikle & William Beattie
254) The Penguin Book Of English Verse, ed. John Hayward
255) Aragon: Poet Of The French Resistance, by Hannah Josephson & Malcolm Cowley
256) Star Crossed by Margaret Tilden

American Poetry

257 and 258) Collected Sonnets by Edna St Vincent Millay (2 editions)
259) Robert Frost's Poems by Louis Untermeyer (Marilyn befriended Untermeyer during her marriage to Arthur)
260) Poe: Complete Poems by Richard Wilbur
261) The Life And Times Of Archy And Mehitabel by Don Marquis
262) The Pocketbook Of Modern Verse by Oscar Williams
263) Poems by John Tagliabue
264) Selected Poems by Rafael Alberti
265) Selected Poetry by Robinson Jeffers
266) The American Puritans: Their Prose & Poetry, by Perry Miller
267) Selected Poems by Rainer Maria Rilke
268) Poet In New York by Federico Garcia Lorca
269) The Vapor Trail by Ivan Lawrence Becker (inscribed to Arthur by the author, there is also a note to MM)
270) Love Poems & Love Letters For All The Year
271) 100 Modern Poems, ed. Selden Rodman
272) The Sweeniad, by Myra Buttle
273) Poetry: A Magazine Of Verse, Vol.70, no. 6

Politics

274) The Wall Between by Anne Braden
275) The Roots Of American Communism by Theodore Draper
276) A View Of The Nation - An Anthology : 1955-1959, ed. Henry Christian
277) A Socialist's Faith by Norman Thomas
278-279) Rededication To Freedom by Benjamin Ginzburg (2 copies)
280) The Ignorant Armies by E.M. Halliday
281) Commonwealth Vs Sacco & Vanzetti, by Robert P. Weeks
282) Journey To The Beginning by Edgar Snow
283) Das Kapital by Karl Marx
284) Lidice by Eleanor Wheeler
285) The Study Of History by Arnold Toynbee
286) America The Invincible by Emmet John Hughes
287) The Unfinished Country by Max Lerner
288) Red Mirage by John O'Kearney
289) Background & Foreground - The New York Times Magazine: An Anthology, ed. Lester Markel (a friend of MM)
290) The Failure Of Success by Esther Milner
291) A Piece Of My Mind by Edmund Wilson
292) The Truth About The Munich Crisis by Viscount Maugham
293) The Alienation Of Modern Man by Fritz Pappenheim
294) A Train Of Powder by Rebecca West
295) Report From Palermo by Danilo Dolci
296) The Devil In Massachusetts by Marion Starkey
297) American Rights: The Constitution In Action, by Walter Gellhorn
298) Night by Francis Pollini
299) The Right Of The People by William Douglas
300) The Jury Is Still Out by Irwin Davidson and Richard Gehman
301) First Degree by William Kunstler
302) Democracy In America by Alexis De Tocqueville
303) World Underworld by Andrew Varna

Prayer

304) Catechism For Young Children (1936, so may be from Norma Jeane's childhood)
305) Prayer Changes Things (1952, inscribed to MM - perhaps from Jane Russell?)
306) The Prophet by Kahlil Bibran (a second copy?)
307) The Magic Word L.I.D.G.T.T.F.T.A.T.I.M. by Robert Collier
308) The Prophet by Kahlil Gibran (a third copy?)
309) His Brother's Keeper by Milton Gross (3-page extract from Readers' Digest, Dec 1961)
310) Christliches ergissmeinnicht by K. Ehmann
311) And It Was Told Of A Certain Potter by Walter C. Lanyon (1922, so may be from childhood. Several newspaper poems and prayers tipped in.)
312) Bahai Prayers (inscribed to MM, 'Marilyn Monroe Maybeline. A gift for my darling Maybeline, with all my love, Charlzetta' - dated 1961.)

Psychology

313) Man Against Himself by Karl A. Menninger
314) The Tower And The Abyss by Erich Kahler
315) Something To Live By, by Dorothea S. Kopplin
316) Man's Supreme Inheritance by Alexander F. Matthias
317) The Miracles Of Your Mind by Joseph Murphy
318) The Wisdom Of The Sands by Antoine de Saint-Exupery
319) A Prison, A Paradise by Loran Hurnscot
320) The Magic Of Believing by Claude M. Bristol
321) Peace Of Mind by Joshua Loth Liebman
322) The Use Of The Self by Alexander F. Matthias
323) The Power Within You by Claude M. Bristol
324) The Call Girl by Harold Greenwald
325) Troubled Women by Lucy Freeman (who later wrote 'Why Norma Jean Killed Marilyn Monroe')
326) Relax And Live by Joseph A. Kennedy
327) Forever Young, Forever Healthy by Indra Devi
328) The Open Self by Charles Morris
329) Hypnotism Today by Leslie Lecron & Jean Bordeaux
330) The Masks Of God: Primitive Mythology, by Joseph Campbell
331) Some Characteristics Of Today by Rudolph Steiner

Reference

332) Baby & Child Care by Dr Benjamin Spock (pub. 1958)
333) Flower Arranging For Fun by Hazel Peckinpaugh Dunlop
334) Hugo's Pocket Dictionary: French-English And English-French
335) Spoken French For Travellers And Tourists, by Charles Kany & Mathurin Dondo
336) Roget's Pocket Thesaurus, by C.O. Mawson & K.A. Whiting

Religion

337) What Is A Jew? by Morris Kertzer
338) A Partisan Guide To The Jewish Problem, by Milton Steinberg
339) The Tales Of Rabbi Nachman, by Martin Buber
340) The Saviours Of God: Spiritual Exercises, by Nikos Kazantzakis
341) The Prophet by Kahlil Gilbran (4th copy?)
342) The Dead Sea Scrolls by Millar Burrows
343) The Secret Books Of The Egyptian Gnostics, by Jean Doresse
344) Jesus by Kahlil Gilbran
345) Memories Of A Catholic Girlhood, by Mary McCarthy
346) Why I Am Not A Christian, by Bertrand Russell

Russian Literature

347) Redemption & Other Plays by Leo Tolstoy
348) The Viking Library Portable Anton Chekhov
349) The House Of The Dead, by Fyodor Dostoevsky
350) Crime And Punishment by Fyodor Dostoevsky
351) Best Russian Stories: An Anthology, ed. Thomas Seltzer
352) The Plays Of Anton Chekhov
353) Smoke by Ivan Turgenev
354) The Poems, Prose & Plays Of Alexander Pushkin
355) The Brothers Karamazov by Fyodor Dostoevsky (not in the Christies' catalogue. But friends of MM recall her reading it as a young actress, and she had hopes of playing Grushenka. Her own remarks in interviews make it clear that she had read the novel.)

Science

356) Our Knowledge Of The External World, by Bertrand Russell
357) Common Sense And Nuclear Warfare, by Bertrand Russell
358) Out Of My Later Years by Albert Einstein
359) Men And Atoms by William Laurence
360) Man Alive by Daniel Colin Munro (inscribed to Renna Campbell from Lorraine?)
361) Doctor Pygmalion by Maxwell Maltz
362) Panorama: A New Review, ed. R.F. Tannenbaum
363) Everyman's Search by Rebecca Beard
364) Of Stars And Men by Harlow Shapley
365) From Hiroshima To The Moon, by Daniel Lang
366) The Open Mind by J. Robert Oppenheimer
367) Sexual Impotence In The Male, by Leonard Paul Wershub

Scripts And Readings

368) Medea by Jeffers Robinson
369) Antigone by Jean Anouilh
370) Bell, Book And Candle by John Van Druten
371) The Women by Clare Boothe
372) Jean Of Lorraine by Maxwell Anderson

Travel

373) The Sawbwa And His Secretary by C.Y. Lee
374) The Twain Shall Meet by Christopher Rand
375) Kingdom Of The Rocks by Consuelo De Saint-Exupery
376) The Heart Of India by Alexander Campbell
377) Man-Eaters Of India by Jim Corbett
378) Jungle Lore by Jim Corbett
379) My India by Jim Corbett
380) A Time In Rome by Elizabeth Bowen
381) London by Jacques Boussard
382) New York State Vacationlands
383) Russian Journey by William O. Douglas
384) The Golden Bough by James G. Frazer

Women Authors

385) The Portable Dorothy Parker
386) My Antonia by Willa Cather
387) Lucy Gayheart by Willa Cather
388) The Ballad Of The Sad Cafe by Carson McCullers (befriended Marilyn when she first moved to New York)
389) The Short Novels Of Colette
390) The Little Disturbances Of Man by Grace Paley

 

kate beckinsale kao godardova muza anna karina

a anna karina, dankinja lepa na francuski nacin... mora da to francuska cini od zena. pogledaj bilo koji njen film ovih vrelih dana. vredi vise od bilo kojeg klima uredjaja.

Objavio sweet jane u 13. jul 2012 21:18:00 | 6 komentara

o smrti i njenim hirovima

a onda se spustila.

pa, za sedam dana ponovo podigla. opet blize tebi.

evo me sada... hodam po zemlji. po zakonu po kojem smo stvoreni: zivi sa zivima, mrtvi sa mrtvima.

a ti? gde si sada?

jesu li ovih 40 ispunjeni uzasom i pitanjima. propitivanjima kao njemu nasred mora u onoj magli? da li je istina da se tvoja dusa vise ne seca ovdasnjeg zivota? da li moje molitve icemu sluze? da li ih je dovoljno za pomilovanje?

 "...zapovednik odreda je hteo da zna zasto ide ta povorka seljaka u pravcu sephorisa, i odgovorise mu, da vidimo vatru, objasnjenje koje je zadovoljilo vojnika, naravno, jer zna se da su pozari , od kako je sveta, uvek privlacili ljude, a neki cak veruju da je rec o nekakvom unutrasnjem zovu, nesvesnom, o dalekom secanju na iskonski plamen, kao da pepeo moze da se seti onoga koji ga je spalio, i time se, prema ovoj tezi, objasnjava nasa opcinjenost kojom posmatramo vatru kraj koje se grejemo ili plamicak svece u mracnoj sobi. kada bismo mi bili tako neobazrivi, tako odvazni kao leptirice i nocni insekti, i kada bismo se, svi zajedno, citav ljudski rod bacili u vatru, mozda bi taj plamen bio dovoljno snazan, dovoljno svetao da stigne do sklopljenih Bozijih ociju, i da trgne Gospoda iz letargicnog sna, doduse, prekasno da bi nas prepoznao, ali na vreme da uoci pocetak praznine koja bi nastala kada bismo mi nestali..." (saramago, jevandjelje po Isusu Hristu)

Objavio sweet jane u 22. jun 2012 20:13:36 | 3 komentara

o gledanju

 chris nicholls

 dok (i) april kisne bezis u san. u snu bi (samo da nije podsvesti) mogla da ne mislis. o onima koje, kako stoje stvari, polako gubis. oh lordy, trouble so hard.  i trudis se da odvratis misli. but, svi putevi vode u rim.

mislila si da pises o saramagovom "ogledu o lucidnosti". a mozes samo o gledanju. o tome kako ne vidis nista. nesto kao blindness... ili kao smrt i njeni hirovi...

a htela si da kazes da bi "ogled o lucidnosti" portugalca da imas money 4 nothing stampala u onoliko primeraka koliko ima punoletnih stanovnika ove zemlje. da vide da se nista pod kapom nebeskom ne bi promenilo na gore ako bismo 6. maja izasli i svi ubalicili bele liste. svet ne bi stao. ni pcele ne izlaze na izboru, nemaju vladu i parlament, a znaju za organizaciju...

i htela si da pises o tome kako je dobro to sto su uradili maja pelevic i milan markovic..

ali, gledas tv, a na ekranu cas hitro, cas sporo promicu slike i vidis kako rodney bingenheimer baca prah svoje majke u more. neki decaci sa broda gledaju ga u cudu, gledaju ga kao da je lud i pitaju ga sta to baca...

dusa je slobodna. posle se mozda samo kao kroz gustu gustu maglu secamo jednih drugih, mesta, situacija...

ne iskljucujes vise telefon nocu. i strepis od njegovog zvona. htela bi da si jos dugo dugo necije dete.

i ne bi bilo dovoljno ni kad bi malo malo malo malo malo malo mozak stao. trebalo bi sve da stane malo.

treba ti usporavanje...

ricardo tisici

Objavio sweet jane u 17. april 2012 19:21:30 | 2 komentara